Mogla bih započeti s početkom nekog scenarija, na primjer „ Stajao sam na morskom žalu i govorio sa nadirućim valovima BLAH BLAH, za mojim leđima ruševine Evrope...“
Ali ne ću. Možda ni ne ću započeti.
Sad imam 18 godina, kad sam počela pisat ovdije imala sam 14, mislim. On kaže da bi se trebala osjećati uredu jer sam zavrsila srednju školu, imala dobar dan i jer sam, eto zaljubljena.
Toliko stvari za napraviti, a toliko malo vremena.
Čitamo se!
Ali ne ću. Možda ni ne ću započeti.
Sad imam 18 godina, kad sam počela pisat ovdije imala sam 14, mislim. On kaže da bi se trebala osjećati uredu jer sam zavrsila srednju školu, imala dobar dan i jer sam, eto zaljubljena.
Toliko stvari za napraviti, a toliko malo vremena.
Čitamo se!
Pelle d'oca.
Držim tvoj prozorčić otvoren i mislim da bi trebali razgovarati. Mislim da bi trebali. Ljubav ponekad nije dovoljna. Jesam li ti to već rekla?
Nejasno mi je način na koji 2 godine mogu nestati. Samo tako. Kao kad dođe 21 pa je odjednom zima. A ova će zima biti duga i hladna. Najduža ikada. Najhladnija ikada. I biti će snijega. Biti će ga do ispod brade. Biti će ga puno.
Taman da se šćućurim na uglu, između stvarnosti i apstrakcije. Tamo gdje sam bila do sad. Na uglu između.Taman da se smrznem. Zaledim. I umrem.
I padat će ga toliko da će moje stope u snijegu nestati a moje će tijelo biti u rogor mortisu duboko ispod snijega. Toliko duboko da ga niko ne će primjećivati.
Nepomično titrati će grane.
Nejasno mi je način na koji 2 godine mogu nestati. Samo tako. Kao kad dođe 21 pa je odjednom zima. A ova će zima biti duga i hladna. Najduža ikada. Najhladnija ikada. I biti će snijega. Biti će ga do ispod brade. Biti će ga puno.
Taman da se šćućurim na uglu, između stvarnosti i apstrakcije. Tamo gdje sam bila do sad. Na uglu između.Taman da se smrznem. Zaledim. I umrem.
I padat će ga toliko da će moje stope u snijegu nestati a moje će tijelo biti u rogor mortisu duboko ispod snijega. Toliko duboko da ga niko ne će primjećivati.
Nepomično titrati će grane.
Izolirani pojedinci
što sjede uz ocean
i gledaju
U nedogled.
Što skupljaju zrnca pijeska
u nijansiranim kanticama
i onda ih prevrću
stvarajući tako svoju ravnotežnu os.
Što letimično
svakodnevno
prelaze pogledom po ljudskoj civilizaciji.
Izolirani pojedinci
Što su
mjera, dob, tempo (..)
ovog vremena.
Ne znam. jednostavno ima takvih dana. Oprostite što pišem jako rijetko.
što sjede uz ocean
i gledaju
U nedogled.
Što skupljaju zrnca pijeska
u nijansiranim kanticama
i onda ih prevrću
stvarajući tako svoju ravnotežnu os.
Što letimično
svakodnevno
prelaze pogledom po ljudskoj civilizaciji.
Izolirani pojedinci
Što su
mjera, dob, tempo (..)
ovog vremena.
Ne znam. jednostavno ima takvih dana. Oprostite što pišem jako rijetko.
000000000000000000000000000000000000000000000000 Mrzim se osjećati ovako sama.
Suhi listovi na prozorskoj dasci.
Imam dvije četkice za zube; jednu ružičastu i jednu skoro prozirnu. Skoro prozirna je putna četkica. Skoro prozirnu ne koristim nikad kad sam doma.
Nju uvijek pokupim sa sobom kad idem negdje drugdje provesti noć. Uzmem nju jer ima integrirani poklopac. Uvijek kasnim i jednostavno ne stignem pronaći narančastu kutijicu za ružičastu.
Skoro prozirna je jedna od rijetkih stvari kojoj nisam dala ime.
Skoro prozirna je jako malena. Sigurna sam da je barem duplo manja od ružičaste!
Skoro prozirnu mi je tata donio, jednom prilikom kad se vratio iz nekog hotela.
Skoro prozirna je hotelska četkica za zube.
Nju sam pronašla jučer navečer u malom pretincu svoje torbice, izgleda da je tamo prenoćila, dok sam nagnuta za naprijed pokušavala pronaći ravnotežu i koncentraciju za naumljeno. Znala sam da će tako završiti i da će moj plan „Ne ću puno, moram učiti povijest sutra“apsolutno propasti.
Imam prividan osjećaj da mi nedostaje ljeto, ali more, kad se temperature snize, postaje nešto najdivnije ikada. Inače imam jako čudan osjećaj u želudcu, kao da, kao da moram nešto napraviti a ne znam što. Rado bih se pridružila nekom kazalištu i pobjegla od doma. Ljudi koji rade u kazalištu mi se jako dopadaju. A trenutno mi baš treba nekakvo takvo okruženje. Voljela bih otići na nekakvo čitanje poezije ili nešto. Piti čaj s medom i slušati.
Nju uvijek pokupim sa sobom kad idem negdje drugdje provesti noć. Uzmem nju jer ima integrirani poklopac. Uvijek kasnim i jednostavno ne stignem pronaći narančastu kutijicu za ružičastu.
Skoro prozirna je jedna od rijetkih stvari kojoj nisam dala ime.
Skoro prozirna je jako malena. Sigurna sam da je barem duplo manja od ružičaste!
Skoro prozirnu mi je tata donio, jednom prilikom kad se vratio iz nekog hotela.
Skoro prozirna je hotelska četkica za zube.
Nju sam pronašla jučer navečer u malom pretincu svoje torbice, izgleda da je tamo prenoćila, dok sam nagnuta za naprijed pokušavala pronaći ravnotežu i koncentraciju za naumljeno. Znala sam da će tako završiti i da će moj plan „Ne ću puno, moram učiti povijest sutra“apsolutno propasti.
Imam prividan osjećaj da mi nedostaje ljeto, ali more, kad se temperature snize, postaje nešto najdivnije ikada. Inače imam jako čudan osjećaj u želudcu, kao da, kao da moram nešto napraviti a ne znam što. Rado bih se pridružila nekom kazalištu i pobjegla od doma. Ljudi koji rade u kazalištu mi se jako dopadaju. A trenutno mi baš treba nekakvo takvo okruženje. Voljela bih otići na nekakvo čitanje poezije ili nešto. Piti čaj s medom i slušati.
Šarac Komarac.
Osjećam veliku neshvaćenost i ne pripadnost, te veliku nemogućnost da sebe realiziram. I to me rastužuje. Jako.
On ima imaginaran posao i živčanu ženu.
Ponedjeljak je, a ja si i dalje nastavljam jebat mater. Treba mi više prostora ovdje negdje
Možda bude bolje kad dođe jesen. Kao da mi se cijeli život bazira na promjeni godišnjih doba.
Bolesno.
On ima imaginaran posao i živčanu ženu.
Ponedjeljak je, a ja si i dalje nastavljam jebat mater. Treba mi više prostora ovdje negdje
Možda bude bolje kad dođe jesen. Kao da mi se cijeli život bazira na promjeni godišnjih doba.
Bolesno.
Smežurani oblaci.
Nakon godinu (i nešto više) od posljednjeg posta, odlučila sam se vratiti, tek tako, bez ikakvog posebnog razloga, možda mi je čak i ovo nekako nedostajalo. Inače sam bila green eyed disaster a sad sam promijenila ime jer se doslovce ne osjećam jednako onako nevino kao prije godinu dana.
Danas je nedjelja. A ja nedjelje ne volim.
Zahvaljujući mom nenadanom ljuštenju stjenke maternice propalo mi je noćno kupanje (jebemti). Danas bih jednostavno najradije uzela od doma jutarnji list i s bocom crnog vina sjela pored mora i počela raditi papirnate brodove. Na njih bi uredno poslagala svoje suicidalne misli, te bi ih pustila nepovratno otplove na pučinu. Tad bih se ustala, čvrsto držeći svoju plastičnu bocu i pobjegla, dok bi tamno more gušilo zvuk mojih teških koraka.
Moja se susjeda zove Zlata, kad ima viška salate uvijek ponudi mog djeda ako hoće malo. Ispred kuće ima parkiran sestrin plavi fićo i svoju zelenu ponicu. u stražnjem djelu vrta ima stablo pomikakija čiji prezreli plodovi nerijetko padaju na već odavno zahrđali stol. Nema vozačku i posvađana je sa sestrom. Kad sam bila manja krala sam joj grašak kroz ogradu. Puno pije i njen je njemački muž veoma šutljiv, osim kad je ljut, onda se dere, a dere se na njemačkom, a ja njemački ne znam, tako da blage veze nemam o čemu priča i što joj sve jebe. Njena unuka, s kojom sam si nekad bila jako bliska, dolazi joj u posjet samo kad joj ponestanu novci za slijedeću dozu. Ljubomorna sam na Zlatu, na njenu zelenu ponicu mislim.
Jučer sam stala u konjski izmet koji je bio veličine velike lokve. Je li bitno spomenuti da je bio mrak i da sam bila pored nekakve staze za trčanje? Kako mi je to uspjelo ne znam, al znam da bi možda mogla prestati piti tolike količine vina. Bolesno je to. U ponedjeljak idem sa prijateljicom u Zagreb. Briem da ce bit odlicno.
000000000
Je li zna netko kako maknuti ovaj link od besplatnih igrica? Ružan mi je.
*Malina.
Danas je nedjelja. A ja nedjelje ne volim.
Zahvaljujući mom nenadanom ljuštenju stjenke maternice propalo mi je noćno kupanje (jebemti). Danas bih jednostavno najradije uzela od doma jutarnji list i s bocom crnog vina sjela pored mora i počela raditi papirnate brodove. Na njih bi uredno poslagala svoje suicidalne misli, te bi ih pustila nepovratno otplove na pučinu. Tad bih se ustala, čvrsto držeći svoju plastičnu bocu i pobjegla, dok bi tamno more gušilo zvuk mojih teških koraka.
Moja se susjeda zove Zlata, kad ima viška salate uvijek ponudi mog djeda ako hoće malo. Ispred kuće ima parkiran sestrin plavi fićo i svoju zelenu ponicu. u stražnjem djelu vrta ima stablo pomikakija čiji prezreli plodovi nerijetko padaju na već odavno zahrđali stol. Nema vozačku i posvađana je sa sestrom. Kad sam bila manja krala sam joj grašak kroz ogradu. Puno pije i njen je njemački muž veoma šutljiv, osim kad je ljut, onda se dere, a dere se na njemačkom, a ja njemački ne znam, tako da blage veze nemam o čemu priča i što joj sve jebe. Njena unuka, s kojom sam si nekad bila jako bliska, dolazi joj u posjet samo kad joj ponestanu novci za slijedeću dozu. Ljubomorna sam na Zlatu, na njenu zelenu ponicu mislim.
Jučer sam stala u konjski izmet koji je bio veličine velike lokve. Je li bitno spomenuti da je bio mrak i da sam bila pored nekakve staze za trčanje? Kako mi je to uspjelo ne znam, al znam da bi možda mogla prestati piti tolike količine vina. Bolesno je to. U ponedjeljak idem sa prijateljicom u Zagreb. Briem da ce bit odlicno.
000000000
Je li zna netko kako maknuti ovaj link od besplatnih igrica? Ružan mi je.
*Malina.
već tjednima pokušavam napisati neku logički prihvatljivu probavljivu stvar. ali nekako mi ne uspijeva baš -.-''
zatvaram vrata neasvaltiranoj cesti. izgubljenim prijateljima. nemogućim snovima. suludnosti.
zatvaram vrata jer me vise nije briga. ni za suho voće ni za izgubljene latice ni za izbljednjele slike na zidu.
zatvaram vrata onom davnom ljetu. onoj neočekivanoj kiši. onom jeftinom vinu. onim tamnim oblacima.
zatvaram vrata kiseloj istini. trešnjama i bez audio efektne stvarnosti.
zatvaram vrata i preranom busu. pronašla mu stanicu. zaboravila odredište.
zatvaram vrata. sada. i ne otvaram ih. ne otvaram ih dok. ne. ne otvaram ih uopće.
'đenja.
više me nije briga. ni za orahe ni za ostale smjerove ni za prometne znakove ni za med ni za sladoled od breskve ni za bijele plahte ni za debelu deku ni za miris soli ni za onaj tek ispečenih kolača ni za zelen kukuruz ni za goveđe meso ni plavu ribu. nie me briga.
živim sada. da baš sada. i gotovo. točka. uskličnik mi ne treba.
i ne. ne ću se okretati da vidim ako me itko prati. ako je on još tu ili i dalje traži papir u ženskom veceu.
disati dovoljno brzo da ti se zavti u glavi.
pasti i razbiti vrtnog patuljka. božidara.
oprosti. nisam namirno.
čekam ljeto. posao. manju krizu. novčanu mislim. kažu da ne primaju nikog jer nemaju novca. kradu. lažu. bježe. ne žele priznati.
čekam ljeto i koncerte na travi. i ležanje uz more. i krov. i beskrajno duge noći. bez ijedne misli u glavi. ima ih toliko da ih nema. empty space.
škola. nedamise o tome. masu stvari a premalo vremena. izgleda da padam matematiku. jej. osmjeh na licu i mnogo sretnih smajlića -.-''
po stoti put slušam jednaku pjesmu a da nisam ni shvatila. ponekad živim bez da znam da to radim. tupi pogled. praznina. bijeli zid. onaj desno je pošaran. ni sama ne znam što bi slušala. ima li tko prijedlog? sve je postalo isto. živcira me. tražim život i radost u glazbi a ne pronađem ni jednu pjesmu koja je dovoljno natopljena životnim radostima ili čemu već, a još manje jednu od onih flegmatičnih.
ponekad zaboravim da sam i ja čovjek i da imam potrebe. zaboravljam disati. jesti. piti. koji je pravilan način življenja? O.o
željela bi biti normalna. hah ne. zapravo, što znači biti normalan? ili što je zapravo sreća? ili tuga ili bijeda ili radost? šta znači živjeti? jedno pitanje. prazna crta. mjesto za odgovor.
pozdrav.
idem razmišljati kojom da nijansom narančaste boje prekrijem prošlost sa zidova. ili žuta? o.O
*zbunj*
niebitno.
Ploče padaju sa zida dok ja sušim riječi koje se bojim izreći.
Bio si ispred mene jučer. Zahihotala sam na samu pomisao da smo nakon toliko dugo vremena opet tako blizu jedno drugome. [Ili je to samo bio alkohol?] Pružila sam ruku da te pozdravim, da ti dam do znanja da sam tu, iza tebe; tvoja mala opsesija. Lolita, sjećaš se? No ona me zaustavila, rekla je bolje ne. Nisi u stanju.
"Ako takne maw još jednom ubit ću ga!
Kunem se!" - rekla je.
Kunem se!" - rekla je.
Ubijaš me. Tvoji pogled me ubija. Loše djeluješ na moje snove; odbijaju se vratiti. Možda te još volim. Možda. Ti si dio prošlosti.Sjećaš se svega? Baš svega? Svih noći? Svih tamnih kutaka? Ja sam išla dalje, ti ne.
Mrzim te. Jako. Neprocjenjivo puno. Mrzim onaj miris koji osjetim kad se slučajno nađem pokraj tebe. Mrzim kad me gledaš na onaj način, kao da je ono što smo imali bilo nešto, kao da pripadam samo tebi. Mrzim kad kradomice promatraš moje postupke. Mrzim kad mi uđeš u glavu i odbijaš izaći. Mrzim! Mrzim onaj osjećaj. „onaj“.
Koji kurac hoćeš sad? Ha? Hoćeš da ti se vratim? Da sve bude kao sto je bilo nekad. Davno. Previše davno da bi se sjetila. Ne želim se sjetiti. Hoćeš da ti kažem da i ti meni fališ? Da želim da probamo sve iz ponova? Da te još volim? Da mi još uvijek nestane dah kad te vidim? I? i kad bi bilo. Ne tiče te se. Ne. Makni se! Molim te! Izađi iz moje jebene glave i nemoj mi više krasti snove. Nemoj mi trgati krila, trebaju mi. Moram pobjeći. Od tebe, od svih…Ne daš mi. Makni se…
Gledaj me u oči kada priznaješ da ne znaš priznati.
Zašto mi bez pitanja ulaziš u glavu?
Bez kucanja. Za tobom, vrata su otvorena.
Propuh, jebote propuh.
A sada? Sada odbijaš izaći.
Ne daš mi misliti. Zaboraviti. Prisjetiti se.
Ne mogu. Ne ću. Ne želim.
I onda zaboravim na maw. Potpuno.
Pa sve krene još gore nego što već je.
Tinta se razlije po bijelom papiru, magla se spusti.
Plava, zelena, crvena, žuta i bijela kutija […]
Bilo mi je drago, sada više nije.
Lažan osmjeh, jedan od mnogih,
neprimjetan pozdrav.
Ti si ono prije, izbljedjela misao. A sada se makni, moram proći! Čekaju me snovi! Hajde jebote! Požurii! Jer vrijeme ne čeka.
Izbrisala sam te sa hrpom starih novina, prekrila zidove tapetama. Mislila sam da ćeš tako nestati. Mislila sam. Da te se mogu riješiti. Nestani.
Sjedim u sobi. Uvijek jednake narančaste police. Ispunjeni zidovi, natopljeni prošlošću.U mom umu obrisi tišine crtaju okrugle praznine. Misli koje čine moje postojanje nebitnim.
Prigušen šapat sadašnjosti. Stvarnost. Misli me vode daleko, u one krajeve za koje ne želim znati da postoje, ne danas. Trebam naći drugi način da budem sretna. Ali koji?
Onda kad me gledala u nevjerici; više te ne prepoznajem. Zar je to jedino što si mogla reći? Tišinu je obgrlio prigušeni plač koji je dopirao iz njene spavaće sobe. Ubija me kad mi to radiš, znaš li? Ja sam uvijek ista, ovo je samo drugi kud gledanja, valjda…
Sreća mi bježi iz šake, ne znam naći snagu da ju zadržim, da šaku zatvorim. Oblaci nakupljaju prašinu sutrašnjeg dana. Željela bih otploviti u apstrakciju i tamo ostati. Zauvijek. Barem na neko vrijeme. Izgubiti veze sa stvarnošću. Nestati, bez traga.Trebam razgovarati sam mew. Potrebno mi je to. Sada. Upravo sada. Zeleni čaj bez meda, molim. Prigušeno svijetlo. Vrijeme se krati, polagano nestaje, a moja stara slava više ne može oponašati oslonac za sadašnjost.
Gdje je ona koja prati niti naše zajedničke isprepletenosti? Možda se izgubila. Već jednom netko na vrijeme.
Tupost i buljenje u prazno.
Postajem glupa, zaboravljam stvari. Ne mogu se sjetiti što je bilo jučer, a kamoli prekjučer. Brisanje osjećaja. Možda je tako i bolje, danas nemam razloga za pamtiti, bilježiti.
Miris snova budi me u kasne sate. Ne znam više uživati u njemu.
Možda mi je istekao rok uporabe. Možda mi se krv ukiselila, mozak raspao, srce postalo prašina. Više ne znam disati. Zaboravim, i disati i jesti. Sve je postala prevelika navika, pa se uopće ne želim više preopterećivati tim stvarima.
Ali kako sad pobogu pronaći snagu i okrenuti stranu i započeti novo poglavlje? Kako?
Gdje se skriva luda sreća? Na kojem sam točnom putu izgubila snove? Gdje su izgubljeni osmjesi? Ispala mi je pamet kada sam ostale držala za ruke i tad zaboravila na sebe. Ostali su tu, valjda, ne znam, ali ne želim im reći što je loše. Ne zaslužuju moje povjerenje, moju istinu. Kad ju ni sama ne znam. Treba mi papir na kojem piše način upotrebe. Više ne znam rukovati sobom.
Oprostite na još jednom jadnom postu.
Obećajem, sljedeći post ne će biti ovakav.
Hvala na čitanju i doviđenja.
I ono kad dođe onaj trenutak i pomisliš kako je sve uredu, kako je cesta čista i kako možeš proći, neprimjetno, bez ijednog nepotrebnog i suvišnog razgovora, bez ijednog upitnog pogleda.
Pomislila sam da su kutije nestale i bila sam sretna. Na trenutak. Na trenutak koji je trajao satima, danima, meni… A što sad? Ne znam.
Zašto mi opet nitko nije ništa rekao? Zašto mi nisu rekli da kutija još ima? Zašto me nisu pokušali spasiti kada je to još bilo moguće?
Trebaš se izgubiti da se
možeš prozvati izgubljenom.
možeš prozvati izgubljenom.
Plavi atlas i debelu smotku mapa sam izgubila, ne znam kad. Guši me sve ovo, sve te nepoznate kutije kojima ja ne znam ni ime a kamoli adresu. Mogla bih nazvati vlasnika, poslati mu poruku, e mail ili nešto tako, ali nemam ni broja ni e mail adresu. Izgleda da se vlasnik izgubio. Nestao je među oblake. Oblaci su sretnici, njih nitko ne pita ništa.
Izvadila sam stare kutije. Doslovce. One još od 1999. bile su u ormaru, neuredno posloženo smeće sa stola ubačeno u kutije, uredno posložene jedne na drugu. Tona nepotrebnih gluposti kojih se i sad nakon gotovo 10 godina još uvijek bojim riješiti.
Zašto mi nitko nije rekao da je bolje da ih ne otvaram? Barem ne sad, ne još, nisam još spremna suočiti se sa sadašnjošću, a još manje sa prošlošću.
Bojim se kutija. Neprestano. Imam nekakav urođeni strah prošlosti, kao da me proganja, kao da sada mogu promijeniti ono što je bilo nekad. Ne mogu i sama to znam. Ni da mogu ne bi izašla iz kuće one hladne noći. Bilo je skoro dva, a on se derao da me voli, i da ću i ja njega voljeti, i da me shvaća i da će sve biti uredu. Ja sam samo stajala pored prozora u kupaonici i slušala, plakati nisam mogla, nikad mi nije ni išlo. A zašto mi sad nitko ne govori da će sve biti jebeno uredu? Zašto? Jer si mrtav sad? Jesi li zbilja? I ljuta sam još uvijek, ne kužim zašto, a 2.2. mi je trebao biti najsretniji dan u mjesecu, pisalo je u horoskopu. Mogla sam samo tupo gledati u pod i ponavljati u sebi mrtav je mrtav je mrtav je i dalje ne vjerujući u to.
Gubim vrijeme i dalje ne shvaćajući što je loše, a nečeg lošeg ima ili možda samo ja želim da ga bude? Stojim i razmišljam, neprestano, sve postaje sve više i više nejasno. Ne kužim ništa! Kao da hodam s papirnatom vrećom na glavi ne gledajući gdje idem. Prolaznike ne zapažam prometnih znakova ni nema. Skrenuti lijevo ili desno? Ali gdje je raskrižje? Ne vidim ga.
Više ni ne živim svoji život, mislim da sam zaboravila kako se to čini. Niste li mi mogli reći da je to krivi put kad sa još trijezna hodala ulicama? Kad nisam znala što je viski, votka ili rum? Kada nisam znala za motanje i za ljepilo na vrhu nosa. Kada mi nitko nije kenjao da bježim od problema? Koji problemi jebote?! Ja ih ne vidim.
Na šta ličim. Neki sam se dan rasplakala na satu matematike jer ne želim biti loša, jer ne znam gdje sam jebeno nestala. Gdje je nestala ona osoba koja je gledala oblake? Koja je mazila mace? Koja je imala velike planove i mislila da je spas u budućnosti? Gdje je? Nestala je među oblake. Više ju nije briga. Više ne kuži ništa ne? Jebeš život kad je sjeban. Nemam ni snage pokušat napravit nešto, iz te borbe izašla sam previše puta kao gubitnik.
Jedva čekam da izađem iz ove jebene kuće (bolesna sam, angina i to) i da idem smotat neku jebenu pizdariju, što god ono bilo. Nemaš pravo soliti mi pamet, znam da je loše ali što? Kad nema šta uništiti. Dovoljno je da mene više nema. Više me ne prepoznaju. Nestala je među obalke.
a: šta si izgubila?
b: sebe.
b: sebe.
Mrzim sebe kao osobu, kao pojam, kao stvar, kao pojavu. Kad se sjetim sebe dođe mi zlo. Ako vam kažem da na samu pomisao na sebe dođe mi da se izrigam, hoćete li mi povjerovati? Suicidalna sam, sretna sam kad radim sama sebi loše, ispunjava me to, potpuno. Ja sebe ne prepoznajem više, a to nije jer rastem, nisu godine u pitanju. Postala sam ono što nikad nisam htjela. Bojim se neprestano, svega, jer znam da nemam granica, jer znam da ne znam naglo zakočiti, jer ne znam reći ne. Ja se ne znam vratiti u stvarnost i početi živjeti svoji život, ne znam više ni sudjelovati u njemu.
green eyed disaster^^
& bit će valjda boljih dana i za mene, kome ja to lažem opet?o.O
& osušila se voda koja mi curila niz lice, postajem emo XD
& inace nisam bas tolkiii pesimist xD
[sretan rođendan mom blogu. -1godina postojanja :O]
[napisano prošli tjedan, djelomično i ovaj.]
Hoće li jednog dana biti sve oky? Hoće li ikad? Ne bi li bilo bolje nestati, postati nevidljiv za sve probleme i osjećaje? Poistovjetiti se sa nestvarnošću? Ne bi li bilo?
A:lose je sta su svi u kurcu..sta ne moze jednom bit sve oky.da svi budemo sretni.da se svi zajedno smijemo.al onako iskreno.a ne samo da osmijehom prikrivamo prave osjecaje..
maw.hoce li ikad sve biti u redu?
B:nece!!!nikad!
A:da svi budemo istodobno u redu?
B:nikad mi ruke nece izgledat uredu.nikad.ne.nece
svi cemo otic u kurac svi
A:mislim da ne trazim previse.samo da sve bude barem jednom dbro.da svi budemo sretni
Sve ružne i loše stvari stavljam u kutije i progutam. Crvene, bijele, plave i žute, velike ili male. Sjedim u mraku i jedem kutije. U nekim trenucima zaboravljam na sunce i osmijehe. Sada su se kutije vratile, gore, na površini, a prošlo je toliko vremena od kada sam progutala prvu da se ni ne sjećam kad je to bilo. Ni se ne želim sjetiti. Ne znam u čemu je stvar. Ne znam, u čemu je problem. Ne znam, ne shvaćam.
Snovi. Druga ladica desno. Trenutno 4 kilometara daleko od mene. Bojim se mojih snova. Bojim se ispisanog zida. Vračanje u prošlost. A to ne želim. Suludna stvarnost. Otvorim li ladicu iskočiti će sve one stare misli, želje, radosti, kojih sada jednostavno više nema.
Ja sam samo putnik. Putnik koji čeka pravi vlak, dovoljno velik za sve svoje kutije. Nije bitno gdje bi me mogao odvesti, samo da me odnese od ovdje. Negdje, daleko, daleko od stvarnosti.
Više nemam ni volje ni želje da glumim da je sve uredu. Ne se ni nasmijati, jednostavno ne želim. Nemam razloga.
Kutije vidim samo ja, ostali mi ne mogu pomoći.
Ponekad nije ni dovoljno sve vrijeme svijeta da sve postane dobro. Sve ptice, svi oblaci, svi lišće…Da se sve kutije razvrstaju po boji i namjeni i veličini. Ponekad nije dovoljno ništa. Osjećaš se jednostavno tako. Prazno.
Volim biti na onoj crti koja me odvaja od stvarnosti, jednostavno gledati svijet kako se vrti bez mene.
Hoće li ikada doći onaj pravi vlak? Hoće, ali ponekad nije dovoljno čekati.
Prije par dana sam shvatila da mrzim svoj život. Jer mi ne daje ništa, a ni ono što mi daje ne znam uzeti, ne želim.
11.3.2009.godine.
Shvatila sam koji je problem. I kad sam shvatila vratila se.
Maw je bila problem. Ja.
Htjela si je uzeti pauzu. Predugu.
Onda, onda je shvatila da zapravo voli svoji život; kompliciran, kriv i siv.
Ovo je još jedan izazov, zvan život. Bez tipke stop na džojstiku.
I treba ga proživjeti. Sa ili bez boce u rukama, da s bocom je rađe, ali ali… xD
Kutija i dalje ima. Brzo će doći ljeto. I kutije ću moću baciti u more [da otplove sa čikom xD], u ono pravo more. Moću ću ih vidjeti kako plutaju. Možda se i nikada ne vrate. Možda.
Jučer sam vidjela nju. Nekad smo si praktički bile najbolje prijateljice. Mislim da nas je društvo odvojilo. Bila je napušena, da opet i opet zbog toga nije došla u školu. Znala sam da je ženska u kurcu, ali toliko, toliko nisam mislila. Rekla je samo life is a bitch. Takla si dno i sama znaš. Hoćeš li se ikada vratiti živjeti?
Vrati se u stvarnost, emo pig. Fališ mi, neprimjetno puno. Ali ne možemo se vratiti na staro. Ne možemo. Na strah kad te ljudi vide u pekari, na ružičaste i žute pramenove. Na bježanje iz gradske knjižare jer smo odbijale im dat pare za 3h na netu. Odbijale. Više i onako ne možemo bit dobra djeca u crnom, onaj natpis još stoji tamo. Prvi sedmi dvije tisuće i sedme.Vrati se u stvarnost i počni živjeti, sad!
zahvaljujem aky koja kaže da naše prijateljstvo ne postoji, dosty koja je uvijek tu i ponekad bih ju baš zato pogodila, faith na dugim i nesavršenim razgovorima koji su u našim očima više nego savršeni. & svim ostalima, djeci koja sjedi pokraj prozora. svima. mojih 6 ženski xD. i da! i gospođici maji m. koju zapravo ni ne poznam. hvalla. zbilja.
*ljubim
Ja sam glupa. I osjećam se čudno. Ovo je glupa situacija za koju ja nemam logičko objašnjenje ili kojekakvu definiciju. Jednostavno je tako.
Zašto tako jebeno volim komplicirati stvari tamo gdje je to tako jebozovno nepotrebno?! Majka se neprestano i nepotrebno izderava na mene. ponaša se kao da sam smeće. Što je loše s tobom ženom!?
Osjećam kako mi glava lagano puca, po svim onim 100 puta sašivenim šavovima. Da li ja toliko volim gutati jad u sebe ili što?!
Znate ono kad ste prehlađeni pa vas glava boli zbog previše šmrkljića u glavi? Da, tako se ja osjećam, samo što su moj šmrkljići virtualni i nepostojeći.
Pustite me da živim, onako kako mi na zidu piše. Molim vas…
Ponašam se tako nezahvalno prema svom životu. A kraj prošle godine donio mi je toliko radosti; prijatelji, ljubavi, zabave, osmjesi…
U čemu je problem? Jesam li ja ono što zaziva toliku nesuglasicu u mojoj glavi ili što? Želim da me ostave. Svi daveži, svi nemiri. Ispravit ću ocjene. Da hoću, obećajem. Ali u pičku materinu! Jesu li to tvoje ocjene? Nisu. E onda? Koji se kurac miješaš????!
Trenutak predaha. Uzdah.
Ide mi na kurac ovo pisanje lektire svaki vikend. To nije normalno.
Crno vino definitivno ne pijem više, ma zapravo, neko vrijeme ne ću. Mrzim onaj osjećaj kiselosti u želudcu dan poslije, i ono kako osjećaš da ti se nešto komeša u njemu, i ono kada se počne dizati i osjećaš ga u prsima.
Mojoj prijateljici dok joj se ruka trese i nije u mogućnosti držati čašu, roditelji joj se deru na čemu je. Na bombonima mama, na bombonima.
Zar djeca moraju biti na nečem da izbjegnu svagdašnju dosadu, svagdašnje probleme? Da. Izgleda da je tako…
One dvije su sjedile na podu u veceu, i pile su. Došao je on, da nema kosu do pola leđa ne bi ga ni prepoznale, a one su se samo cerekale, nisu ni pokušavale čuti što im on govori.
Ona-Ali zašto mi se soba okreće? Zašto?
Ja-Jer ti je soba u kurcu.
Ja-Jer ti je soba u kurcu.
I wanna be me. I wanna be in you.-zašto tako čudni komentari? Zašto? I zašto se takve stvari uvijek odnose na mene? zašto?
Činjenica ostaje, muški su glupi.
& još jedan glupi post. djete bez pametnijeg posla.
green eyed disaster^^
[napisano prije par tijedana. iz lijenih i nepotrebnih razloga nije objavljeno.]
Sad sijedim u svojoj sobi, sama, nikog nema doma, ili možda ima, ali ja ne primjećujem. Iz nespretno improvizirane punđice lijevaju se jedva vidljivi narančasti pramenovi. Oguljeni nekadašnji crveni nokti, u potpunosti izgriženi, pojedeni, a rekla sam da ne ću više. Pijem zeleni čaj, ono me nekako smiruje i vrača u nestvarnost. Bježanje od danas.
Note to myself:
Just breathe.
Just breathe.
Ponekad pomislim kako bi sve bilo lakše da ja ne kompliciram toliko. Sve je sumnjivo kad je tako, nekako, tako nekako jednostavno. Još mi se svi oni glasovi komešaju u glavi, ni ne znam koliko je sati. Ljudi su ovisnici a da ni nemaju razlog biti, ni ne znaju zašto. Sjećam se nekog videa, što sam pronašla na netu, neka cura, nije bila k sebi, pod utjecajem okoline i stvari koje mogu rasti u vrtu, zaplakala sam, o jesam. Znam, to su djeca koja gledaju zidove; rade pizdarije umjesto da se trgnu i počnu točiti vlastito mlijeko. Tek sam došla doma, gdje sam bila opisati vam ne znam. Kako je bilo ne znam, zaboravila sam, znala sam samo u trenutku kad se događalo.
A, rekla sam:
Ne ću više.
Ne ću više.
Rekla sam previše stvari da bih se svih mogla pridržavati, uopće sjećati ih se. Trenutno radim na tome da pronađem ulicu broj 168 u vlastitom gradu, ako ste pročitali „Prozac nacija“ znat ćete na što se odnosim. I ono želim probati, jednom imaš petnaest godina.
Ja-Ma šta pizdiš? Jednom imaš 15!
Ona-Ow! Ti se niti ne sjećaš kako si napunila 15. -.-''
Ja-Hej! Ja se ne sjećam puno stvari!
Nastavit ću živjeti za svaki miris, za svaki nepostojeći trenutak u stvarnosti, za sebe, osobu koju najviše cijenim i ne volim.
Otišao si kao što vjetar odvodi ljeto, tiho i nenadano. Za sobom si ostavio mnoge promjene; stabla bez lišća, prazna, prazni ljudi.
Još uvijek očekujem trenutak kada će netko doći i izderati se –„ Polupani lončići! Prestani se skrivati, sad možeš izaći!“ … kao da bi to bila samo još jedna okrutna šala koji su valovi života plimom, donijeli na obali, ali nažalost, nije tako. Jučer sam otišla do groblja, čisto da samu sebe uvjerim da je on mrtav. Da je, tek zalijepljena osmrtnica pokraj masovnih željeznih vrata groblja, onako „nova“, sa crnim obrubom. Bilo je tako nevjerojatno. Tebe više nema, nas nema.Zvuk vatrometa uspavao je prodoran zvuk njegove smrti. Sada si valjda bolje, no ja nisam , ovdje nitko nije. Plaše me tužni pogledi koje ću susresti danas po podne, ispod čempresa.
Osjećam se nekako praznom i pustom, nevjerojatna je činjenica da ga nikada više ne ću vidjeti. Nemoguće. Ali jebote, NE!
Sada si ti svemir, a ja svijest. Ne mogu podnijet da te više ne ću vidjeti.
Vidjet ćemo se u drugom životu, možda se opet zaljubiš u mene, možda se opet susretnemo, možda ja ne ću opet moći prihvatiti stvarnost, možda ćeš mi opet pružiti kubanku, možda ćemo opet šutjeti i znati sve jedno o drugome.
Još uvijek očekujem trenutak kada će netko doći i izderati se –„ Polupani lončići! Prestani se skrivati, sad možeš izaći!“ … kao da bi to bila samo još jedna okrutna šala koji su valovi života plimom, donijeli na obali, ali nažalost, nije tako. Jučer sam otišla do groblja, čisto da samu sebe uvjerim da je on mrtav. Da je, tek zalijepljena osmrtnica pokraj masovnih željeznih vrata groblja, onako „nova“, sa crnim obrubom. Bilo je tako nevjerojatno. Tebe više nema, nas nema.Zvuk vatrometa uspavao je prodoran zvuk njegove smrti. Sada si valjda bolje, no ja nisam , ovdje nitko nije. Plaše me tužni pogledi koje ću susresti danas po podne, ispod čempresa.
Gogo, tko sada ima kontrolu?
Osjećam se nekako praznom i pustom, nevjerojatna je činjenica da ga nikada više ne ću vidjeti. Nemoguće. Ali jebote, NE!
Sada si ti svemir, a ja svijest. Ne mogu podnijet da te više ne ću vidjeti.
Hoćemo li se sada moći povezati?
Hoćemo li?
Hoćemo li?
Vidjet ćemo se u drugom životu, možda se opet zaljubiš u mene, možda se opet susretnemo, možda ja ne ću opet moći prihvatiti stvarnost, možda ćeš mi opet pružiti kubanku, možda ćemo opet šutjeti i znati sve jedno o drugome.
Gogo, faliti ćeš. Već fališ. =(
Dijete u plavim starkama i glavi u šećernom oblaku^^
sušajte ovo čitajući heh ;P
Sa 12 godina imala sam kosu u repu i slušala sam Madonnu i Lilly Allen. Prvi put se zaljubila, ali baš onako na dječji način. Smješkala se i voljela svoju zelenu majicu.
Sa 13 godinanašla se u susjedovoj kupaonici i zapalila svoju prvu cigaretu, napila se sa čovjekom kojeg zapravo nije ni poznavala. Došlo je ljeto a ja sam kupila sve crno, ljudi su me čudno gledali, klasika koja je opstala do danas, zavoljela ziherice i nosila crnu vrpcu oko vrata. S njom sam nerijetko razgovarala o smrti, opsjednuta vranama i krvi i patnji i svemu tome. Oči su naravno bile crne do obrva [ufurano moje malo -.-''] i nokti su isto poprimili nekakvu takvu nijansu xD.
Sa 14 godina moji razgovori o smrti počinjali su biti sve dublji i dublji, sve svježiji i okrutniji. Sve dok nisam i sama pokušala…odjeća je naravno poprimala samo tamne nijanse. U njenom dnevniku piše “Ja ne znam što se događa s njom, više se ne smije, više nije ista kao i prije. Plaši me. Više ju ne prepoznajem…“ Smirenje svojih misli i tamne riječi okrutnog svijeta iskaljivala sam na sebi. Zid je bio pun suicidalnih misli. Nisam bila dobro. Ljudi bi me zaustavljali po školskom hodniku, dok sam hodala polako i potišteno, navlačujući rukave s namjerom sakriti ono tek počinjeno, pitali bi me ako se režem. Ja sam naravno uvijek rekla ne, toliko bolesna nisam. Ljudi su me izbjegavali, gledali su me „čudno“. Ostala sam sama. I sjedila u sobi i pjevušila istu onu ,recimo umobolnu, melodiju koju sam pronašla šćućurenu u glavi, još od onda kad mi je bilo 11, pritom se jednako onako polagano njihala. Nije mi imalo smisla nastaviti živjeti. Za koga? Sebe? Nisam ni znala tko sam zapravo. Nisam se ni trudila…Naknadno mi je bilo bolje. Kako? Nemam pojma. Valjda jer sam shvatila da na taj način nema smisla živjeti, ne ono se nije moglo nazvati živjeti. Pronašla sam sebe. Dijete u svjetlo plavim starkama. Ali navika ostaje, žiletka je još uvijek u mobitelu… Naknadno sam nastavila pušiti, a i piti. Izgleda da mi je tad doista bilo dosadno. Sve to u umjerenim količinama. Joj obožavala sam onu vodku ;D i ona opijanja u podrumu i na igralištu.Prihvatila sam činjenicu odrastanja, bilo mi je bolje.
Sa 15 godina bila je općepoznata činjenica da bez boce ne idem nikamo, a bez kutije još manje. Sad više nije tako, ajde je ali ne skroz xD. Ljudi su me prihvatili za ono što i jesam, upoznala sam sotonsku djecu i masu ostale djece, smijem se i radujem. Plačem jer ljubim, skačem jer ljubim. Gledam tuđi osmjeh na licu kad me ugleda nakon duže vremena. Lijepo je osjećati se voljenom i prihvaćenom. Radim pizdarije, a i ostali. Ne markiram jer doslovce nemam volje. Idem na čajeve s gavranom, to me veseli, naravno knjiga na stolu uvijek.
Ona faza, za koju mi je prijateljica rekla da sam bila „hodajuća depresija“ [-.-''] mislim da to svatko proživi u svom životu, jednom ili više puta, faza-želim ostati dijete. Da mogu birati, koliko god meni loše bilo ne bi je izostavila u mom životu. Heh.
Sa 15 godina sam sotonsko dijete sa grmom na glavi i martama, bez kišobrana, skačem u svaku lokvu.
I sutra još jedna subota koje se naravno ne ću sjećati. Fiziku ispravak pisala jesam, nije donijela, jer je ko fol zaboravila ne. -.-'' bitch.
Koji čudan post. erm...da o.O
green eyed disaster^^
sušajte ovo čitajući heh ;P
Sa 12 godina imala sam kosu u repu i slušala sam Madonnu i Lilly Allen. Prvi put se zaljubila, ali baš onako na dječji način. Smješkala se i voljela svoju zelenu majicu.
Sa 13 godinanašla se u susjedovoj kupaonici i zapalila svoju prvu cigaretu, napila se sa čovjekom kojeg zapravo nije ni poznavala. Došlo je ljeto a ja sam kupila sve crno, ljudi su me čudno gledali, klasika koja je opstala do danas, zavoljela ziherice i nosila crnu vrpcu oko vrata. S njom sam nerijetko razgovarala o smrti, opsjednuta vranama i krvi i patnji i svemu tome. Oči su naravno bile crne do obrva [ufurano moje malo -.-''] i nokti su isto poprimili nekakvu takvu nijansu xD.
Sa 14 godina moji razgovori o smrti počinjali su biti sve dublji i dublji, sve svježiji i okrutniji. Sve dok nisam i sama pokušala…odjeća je naravno poprimala samo tamne nijanse. U njenom dnevniku piše “Ja ne znam što se događa s njom, više se ne smije, više nije ista kao i prije. Plaši me. Više ju ne prepoznajem…“ Smirenje svojih misli i tamne riječi okrutnog svijeta iskaljivala sam na sebi. Zid je bio pun suicidalnih misli. Nisam bila dobro. Ljudi bi me zaustavljali po školskom hodniku, dok sam hodala polako i potišteno, navlačujući rukave s namjerom sakriti ono tek počinjeno, pitali bi me ako se režem. Ja sam naravno uvijek rekla ne, toliko bolesna nisam. Ljudi su me izbjegavali, gledali su me „čudno“. Ostala sam sama. I sjedila u sobi i pjevušila istu onu ,recimo umobolnu, melodiju koju sam pronašla šćućurenu u glavi, još od onda kad mi je bilo 11, pritom se jednako onako polagano njihala. Nije mi imalo smisla nastaviti živjeti. Za koga? Sebe? Nisam ni znala tko sam zapravo. Nisam se ni trudila…Naknadno mi je bilo bolje. Kako? Nemam pojma. Valjda jer sam shvatila da na taj način nema smisla živjeti, ne ono se nije moglo nazvati živjeti. Pronašla sam sebe. Dijete u svjetlo plavim starkama. Ali navika ostaje, žiletka je još uvijek u mobitelu… Naknadno sam nastavila pušiti, a i piti. Izgleda da mi je tad doista bilo dosadno. Sve to u umjerenim količinama. Joj obožavala sam onu vodku ;D i ona opijanja u podrumu i na igralištu.Prihvatila sam činjenicu odrastanja, bilo mi je bolje.
Sa 15 godina bila je općepoznata činjenica da bez boce ne idem nikamo, a bez kutije još manje. Sad više nije tako, ajde je ali ne skroz xD. Ljudi su me prihvatili za ono što i jesam, upoznala sam sotonsku djecu i masu ostale djece, smijem se i radujem. Plačem jer ljubim, skačem jer ljubim. Gledam tuđi osmjeh na licu kad me ugleda nakon duže vremena. Lijepo je osjećati se voljenom i prihvaćenom. Radim pizdarije, a i ostali. Ne markiram jer doslovce nemam volje. Idem na čajeve s gavranom, to me veseli, naravno knjiga na stolu uvijek.
Ona faza, za koju mi je prijateljica rekla da sam bila „hodajuća depresija“ [-.-''] mislim da to svatko proživi u svom životu, jednom ili više puta, faza-želim ostati dijete. Da mogu birati, koliko god meni loše bilo ne bi je izostavila u mom životu. Heh.
Sa 15 godina sam sotonsko dijete sa grmom na glavi i martama, bez kišobrana, skačem u svaku lokvu.
I sutra još jedna subota koje se naravno ne ću sjećati. Fiziku ispravak pisala jesam, nije donijela, jer je ko fol zaboravila ne. -.-'' bitch.
Koji čudan post. erm...da o.O
green eyed disaster^^
Green je opet stavila aparatić.
Green skida aparatić i stavlja ga, skida i stavlja, skida i stavlja, skida i stavlja…
Green mrzi nositi pokretni aparatić za zube.
Green mrzi aparatić za zube.
Green pogotovo mrzi svoji aparatić za zube.
Osobno, plašim se za svoje duhovno, tjelesno i kakvo god još stanje postojalo u meni. Mislim da sam se zaljubila. :S ow fak. Da da, loše. Za mene da. Jojh! Jebeno emotivno vezanje za druge osobe suprotnog spola -.-“
Vushhh* i u ponedjeljak škola -.-“ ow jeah! Radost*
Kako su ovi praznici brzo prošli :S [neeeeeeeeee!] i naravno, u ponedjeljak odmah fizika, mda i ja isto -.-'' [za one koje ne znaju u stanju sam negativnog naboja što se fizike tiče xD]
Mda i isti taj dan za predat 2 lektire jej, oky ajde, to sam barem napravila. Hih
A imala sam toliko planova za ove praznike i opet ništa -.-'' jojih!!!
I propao plan da vam ispričam što se točno dogodilo za novu. Ne da mi se, oky? Ne da mi se. Samo znam da druge godine rigam i pijem i rigam i pijem… [;D *euforičnost] a ne samo pijeem pa rigam, jer onda opet moraš tješiti ljude [jebeni apsint, grin fejri, d grin ting, kako god…i jebene halucinacije, da jebeno do kraja ;P]. i tako…
I dok je pisala post Green je mali milijun puta skinula i stavila aparatić.
Jebem ti nepravilnost -.-''
*skida aparatić xD i polaze ga u onoj jebenoj kričavo kutijici, odustajem.
Hey ho, let's go!
& lec hev an alkolik party! Yey^^ ic saturdej lec hev fan! =)
Green skida aparatić i stavlja ga, skida i stavlja, skida i stavlja, skida i stavlja…
Green mrzi nositi pokretni aparatić za zube.
Green mrzi aparatić za zube.
Green pogotovo mrzi svoji aparatić za zube.
Osobno, plašim se za svoje duhovno, tjelesno i kakvo god još stanje postojalo u meni. Mislim da sam se zaljubila. :S ow fak. Da da, loše. Za mene da. Jojh! Jebeno emotivno vezanje za druge osobe suprotnog spola -.-“
Vushhh* i u ponedjeljak škola -.-“ ow jeah! Radost*
Kako su ovi praznici brzo prošli :S [neeeeeeeeee!] i naravno, u ponedjeljak odmah fizika, mda i ja isto -.-'' [za one koje ne znaju u stanju sam negativnog naboja što se fizike tiče xD]
Mda i isti taj dan za predat 2 lektire jej, oky ajde, to sam barem napravila. Hih
A imala sam toliko planova za ove praznike i opet ništa -.-'' jojih!!!
I propao plan da vam ispričam što se točno dogodilo za novu. Ne da mi se, oky? Ne da mi se. Samo znam da druge godine rigam i pijem i rigam i pijem… [;D *euforičnost] a ne samo pijeem pa rigam, jer onda opet moraš tješiti ljude [jebeni apsint, grin fejri, d grin ting, kako god…i jebene halucinacije, da jebeno do kraja ;P]. i tako…
I dok je pisala post Green je mali milijun puta skinula i stavila aparatić.
Jebem ti nepravilnost -.-''
*skida aparatić xD i polaze ga u onoj jebenoj kričavo kutijici, odustajem.
Hey ho, let's go!
& lec hev an alkolik party! Yey^^ ic saturdej lec hev fan! =)
Ponekad pomislite da nemate
nikog, a onda ugledate poznate ljude s
osmijehom na licu koje vam
mašu od iza ugla.
Andrea je biće čudnih sposobnosti^^, ona s kojom ponekad dijelim vlastitu čokoladu, koja mi cijeli život drži kišobran dok pada „kiša“ nju jednostavno ne možete pronaći nigdje, ni pod zemljom ni na oblacima. Jer je ona tu, a zapravo ju ne vidite ;P . mwa aky raduj se na skijanju :P grlim* [jako jako jako]. xklikx
Betta je osoba koju sam upoznala tek početkom devetog mjeseca, a izgleda kao da ju znam barem skoro dvije godine. I sada ostaje, ostaje tamo gore, od tamo gore od kud je došla, Betta moje sisato emotivno sotonsko djete^^. Možda više neće biti onih naših dugih razgovora, razgovora sotonske djece iz zadnjih klupa, možda više nitko neće spominjati banane, a još manje pušenje i navlačenje kožice xP. Možda više nitko neće pizdit da je na dijeti i da danas jede samo dvopek, a nakon 3 dana reći a jebeš dijetu. Možda više nitko neće gurati guzicu uz radijator i reći a volio me, jučer mi je rekao da sam ružna. A falit će mi (nam). I sad slušam nije sve tako sivo jer smo to slušale „onu“ večer, i bilo je gud, s ljudima koje voliš je uvijek gud. I sad valjda nećemo imat koga hvatat za sisu za sreću, a mene ne će nitko hvatat za šupak. Ali bolje da ostane gore, tamo je njoj mjesto, jer ona to želi. Ja nju volim. I ona večer kada sam ti dala svoj mobitel i ponekad te povrijede oni kojima daš najviše i onaj majl, još ga imam. I ja tebe volim. I jedan dan ćemo opet ići u Amerikan.^^ xklikx
Nikolina, koju zapravo nitko ne zove tako, već jednostavno Dosty, koja napastuje muškarce dok je pijana, kojoj se od 1 dima vrti ;P i onda se sve pitamo-ma koji kurac? Kad ju pogledate pomislite, ajajaj na što liči ovo djete jbt, ali možda nije sve u izgledu. Jer je ona bila uvijek tu, a valjda uvijek, jer prva shvatim što se događa, kad joj se netko sviđa, kad se prisjeti njega, za kojim pizdi već humm 2 godine? Buh. Emo xDxDxD. Btw, kad idemo opet pit? ;P ovaj put ne rigam ja xD xklikx
Faith je stvorenje kojeg uopće ne poznaje, no ponekad imam osjećaj da ju poznajem oduvijek =), ona je jedna od onih koja dirka kurčeve dok je pijana, koja nosi pentagram [ljubim] oko vrata svi ju smatraju sotonisticom, no ona je samo stvorenje koje je samo različito od drugih^^. xklikx
Kira se zaljubila u dječaka s glavom kao špekula (ali nije bitno xD), i sry za novu nije te trebo napastovat onaj manijak ;P nije. A ja sam trebala bit s tobom a ne rigat negdi=( xklikx
Doro dovoljno je spomenuti da je zaljubljena u kretena i točka ;P xklikx
A za Tajanu je dovoljno spomenuti da od dobre i pristojne djevojke je postala jako loša XP loša kao ja ne xD, ali loša da ;P xklikx
Ponekad se pitam kako u tako kratkom vremenskom roku mogu tako zavoljeti neke osobe, to se odnosi na kiru, doro, tajanu i betu. Ponekad imam osjećaj da ih znam ono, oduvijek. ^^ awwy aj lov maj sotonska djeca ;P.
Ovo sam ja, glavni lik ovog bloga ;P [iz meni nepoznatog razloga stavljam svoju sliku, s vanabi pucca pufnicama xD heh].
Mjesto u kojem se nalazim subotom navečer x mda, kao ne prodaju ti alkohol, pitam se samo koliko sam puta bila tamo pijana -.-''
Ovo su osobe koje ne ću nikada zaboraviti, iako izgledaju kao mala djeca ili nešto nije me briga, i ja sam dijete i sretna sam ^^, slika s maturalca, imam filing kao da je to bilo prošlo stoljeće x. heh, staro prijateljstvo ;P
Ne znam zašto, ali ću spomenuti njega, iz meni nepoznatih razloga. Možda jer smo skupa? Možda jer je on jedan od onih ljudi koje kad upoznaš malo bolje te ostave tipa totally paf*. I onda ih onak, jebeno zavoliš, prvo kao prijatelje, a drugo, a drugo kao heh. x nismo mi jedni od onih ljudi koji imaju njihovih slika na bacanje, možda samo 2 ili 3 i to od nove :P, hehy. Ugl onu malenu slikicu označava činjenica koju mi je reko nekad davno, kad smo tek bili par dana zajedno, pošto on živi na nekoj pripizdini mi se viđamo ono full rijetko, tipa 1 u dva ili jedan tjedan. Al ono oky. I onda je on meni rekao : Arrr ja sam tvoji emo mornar xD.
I dok mi je držao kosu dok sam rigala, rekao mi je hvala što postojiš, imala sam čudan osjećaj u želudcu, htjela sam ga poljubit no sam tek rigala pa xD, bolje ne. Zahvalila sam mu što je ovdje, sa mnom. Što ne pije s ostalima unutra. Još jednom, hvala ^^.
Obećajem , napisati ću post o novoj godini, jer imam što za reći, onak poprilično, no sad nemam više snage xD. Sretna vam nova & želim da vam svaki trenutak bude ispunjen osmjesima, jer se nikad ne smiješ bez razloga ^^.
Oprostite na recimo, egocentričnom postu, što sam pričala samo o sebi i o ljudima koji su mi dragi, znam, nisam neke spomenula ali i vi ste mi dragi, no nisam znala što napisati o vama ;P .
nikog, a onda ugledate poznate ljude s
osmijehom na licu koje vam
mašu od iza ugla.
Andrea je biće čudnih sposobnosti^^, ona s kojom ponekad dijelim vlastitu čokoladu, koja mi cijeli život drži kišobran dok pada „kiša“ nju jednostavno ne možete pronaći nigdje, ni pod zemljom ni na oblacima. Jer je ona tu, a zapravo ju ne vidite ;P . mwa aky raduj se na skijanju :P grlim* [jako jako jako]. xklikx
Betta je osoba koju sam upoznala tek početkom devetog mjeseca, a izgleda kao da ju znam barem skoro dvije godine. I sada ostaje, ostaje tamo gore, od tamo gore od kud je došla, Betta moje sisato emotivno sotonsko djete^^. Možda više neće biti onih naših dugih razgovora, razgovora sotonske djece iz zadnjih klupa, možda više nitko neće spominjati banane, a još manje pušenje i navlačenje kožice xP. Možda više nitko neće pizdit da je na dijeti i da danas jede samo dvopek, a nakon 3 dana reći a jebeš dijetu. Možda više nitko neće gurati guzicu uz radijator i reći a volio me, jučer mi je rekao da sam ružna. A falit će mi (nam). I sad slušam nije sve tako sivo jer smo to slušale „onu“ večer, i bilo je gud, s ljudima koje voliš je uvijek gud. I sad valjda nećemo imat koga hvatat za sisu za sreću, a mene ne će nitko hvatat za šupak. Ali bolje da ostane gore, tamo je njoj mjesto, jer ona to želi. Ja nju volim. I ona večer kada sam ti dala svoj mobitel i ponekad te povrijede oni kojima daš najviše i onaj majl, još ga imam. I ja tebe volim. I jedan dan ćemo opet ići u Amerikan.^^ xklikx
Nikolina, koju zapravo nitko ne zove tako, već jednostavno Dosty, koja napastuje muškarce dok je pijana, kojoj se od 1 dima vrti ;P i onda se sve pitamo-ma koji kurac? Kad ju pogledate pomislite, ajajaj na što liči ovo djete jbt, ali možda nije sve u izgledu. Jer je ona bila uvijek tu, a valjda uvijek, jer prva shvatim što se događa, kad joj se netko sviđa, kad se prisjeti njega, za kojim pizdi već humm 2 godine? Buh. Emo xDxDxD. Btw, kad idemo opet pit? ;P ovaj put ne rigam ja xD xklikx
Faith je stvorenje kojeg uopće ne poznaje, no ponekad imam osjećaj da ju poznajem oduvijek =), ona je jedna od onih koja dirka kurčeve dok je pijana, koja nosi pentagram [ljubim] oko vrata svi ju smatraju sotonisticom, no ona je samo stvorenje koje je samo različito od drugih^^. xklikx
Kira se zaljubila u dječaka s glavom kao špekula (ali nije bitno xD), i sry za novu nije te trebo napastovat onaj manijak ;P nije. A ja sam trebala bit s tobom a ne rigat negdi=( xklikx
Doro dovoljno je spomenuti da je zaljubljena u kretena i točka ;P xklikx
A za Tajanu je dovoljno spomenuti da od dobre i pristojne djevojke je postala jako loša XP loša kao ja ne xD, ali loša da ;P xklikx
Ponekad se pitam kako u tako kratkom vremenskom roku mogu tako zavoljeti neke osobe, to se odnosi na kiru, doro, tajanu i betu. Ponekad imam osjećaj da ih znam ono, oduvijek. ^^ awwy aj lov maj sotonska djeca ;P.
Ovo sam ja, glavni lik ovog bloga ;P [iz meni nepoznatog razloga stavljam svoju sliku, s vanabi pucca pufnicama xD heh].Mjesto u kojem se nalazim subotom navečer x mda, kao ne prodaju ti alkohol, pitam se samo koliko sam puta bila tamo pijana -.-''
Ovo su osobe koje ne ću nikada zaboraviti, iako izgledaju kao mala djeca ili nešto nije me briga, i ja sam dijete i sretna sam ^^, slika s maturalca, imam filing kao da je to bilo prošlo stoljeće x. heh, staro prijateljstvo ;P
Ne znam zašto, ali ću spomenuti njega, iz meni nepoznatih razloga. Možda jer smo skupa? Možda jer je on jedan od onih ljudi koje kad upoznaš malo bolje te ostave tipa totally paf*. I onda ih onak, jebeno zavoliš, prvo kao prijatelje, a drugo, a drugo kao heh. x nismo mi jedni od onih ljudi koji imaju njihovih slika na bacanje, možda samo 2 ili 3 i to od nove :P, hehy. Ugl onu malenu slikicu označava činjenica koju mi je reko nekad davno, kad smo tek bili par dana zajedno, pošto on živi na nekoj pripizdini mi se viđamo ono full rijetko, tipa 1 u dva ili jedan tjedan. Al ono oky. I onda je on meni rekao : Arrr ja sam tvoji emo mornar xD. I dok mi je držao kosu dok sam rigala, rekao mi je hvala što postojiš, imala sam čudan osjećaj u želudcu, htjela sam ga poljubit no sam tek rigala pa xD, bolje ne. Zahvalila sam mu što je ovdje, sa mnom. Što ne pije s ostalima unutra. Još jednom, hvala ^^.
Obećajem , napisati ću post o novoj godini, jer imam što za reći, onak poprilično, no sad nemam više snage xD. Sretna vam nova & želim da vam svaki trenutak bude ispunjen osmjesima, jer se nikad ne smiješ bez razloga ^^.
Oprostite na recimo, egocentričnom postu, što sam pričala samo o sebi i o ljudima koji su mi dragi, znam, nisam neke spomenula ali i vi ste mi dragi, no nisam znala što napisati o vama ;P .
Skrivena znaćenja među bezbojnima listovima...
Koliko je ovaj svijet okrutan shvatiti ćete tek kada vam oduzmu svu radost, sav osmjeh, svu snagu, svo cvijeće što pluta na vodi…
Danas je 50 dana što se nisam pošteno napila [pošteno kod mene znači kad se ne sjećaš činjenica] , a nekad mi je to opijanje bio doslovce hobbi. Zato sad manijački pušim, kao što neki ljudi jedu one slane, okrugle keksiće.
Jebote!! Nije fer. Dok drugi se opijaju vani i rade ostale zabranjene pizdarije ja moram ostati doma, i piti jebeni čaj od kojeg mi se doslovce riga, i to samo zato jer me boli grlo i prehlađena sam i imam temperaturu =/ . nije feeerr!!!! Bojim se samo d ću za novu biti isto jednako „loše“ kao što sam sad, ali jebote opijanje za novu planiram(o) već 2mjeseca. GAAD!!
Jedva čekam da se u ponedeljak ujutro iskradem iz kuće i kupim cigare, ne mogu više ovako.
[new dizajn* hope ju lajk it^^]
*napomena-moram piti više vodke, više.
I znaš da se ona jebe negdje, pa će ti naknadno pričati priču o zamagljenim staklima automobila.
Jutros sam dobila poruku: hah maw [tako me zovu u privatnom životu] , nikad se nisam toliko naroljala, piškila sam u sobi a naknadno sam to izbrisala piđamom.
Ona mi je rekla da ga je pitala ako joj može nešto srediti oko kompa, završili su na krevetu.
On mi je rekao-čovječe jučer smo opet bili u komi, ona je rigala kroz prozor auta, ja nisam ni skužio, a satana je popizdio skoro.
Onda me nazvala djevojčica što podsjeća na emosa; Mda, full bi ti ispričala kak je bilo i to, al se full ne sjećam, uglavnom porno.
Jutros sam dobila poruku: hah maw [tako me zovu u privatnom životu] , nikad se nisam toliko naroljala, piškila sam u sobi a naknadno sam to izbrisala piđamom.
Ona mi je rekla da ga je pitala ako joj može nešto srediti oko kompa, završili su na krevetu.
On mi je rekao-čovječe jučer smo opet bili u komi, ona je rigala kroz prozor auta, ja nisam ni skužio, a satana je popizdio skoro.
Onda me nazvala djevojčica što podsjeća na emosa; Mda, full bi ti ispričala kak je bilo i to, al se full ne sjećam, uglavnom porno.
Danas je 50 dana što se nisam pošteno napila [pošteno kod mene znači kad se ne sjećaš činjenica] , a nekad mi je to opijanje bio doslovce hobbi. Zato sad manijački pušim, kao što neki ljudi jedu one slane, okrugle keksiće.
Jebote!! Nije fer. Dok drugi se opijaju vani i rade ostale zabranjene pizdarije ja moram ostati doma, i piti jebeni čaj od kojeg mi se doslovce riga, i to samo zato jer me boli grlo i prehlađena sam i imam temperaturu =/ . nije feeerr!!!! Bojim se samo d ću za novu biti isto jednako „loše“ kao što sam sad, ali jebote opijanje za novu planiram(o) već 2mjeseca. GAAD!!
Jedva čekam da se u ponedeljak ujutro iskradem iz kuće i kupim cigare, ne mogu više ovako.
[new dizajn* hope ju lajk it^^]
*napomena-moram piti više vodke, više.
vatafaka!? O.o
I htjela sam napisati post, ali nisam znala kako, kako započeti, kako napisati sve te misli i događaje koji se polako nakupljaju na prozorskoj dasci. Jednostavno nisam znala, kao i mnoge druge stvari u životu.
Kao što ne znam zašto padam fiziku i kako je dobro dijete (xD) poput mene koje je svih 8 godina njenog dosadašnjeg školovanja prolazila s 5, i kako sad ovo nije ni za 4. Ali nije bitno. Ova iz fizike me i onako ne voli, prije mjesec dana sam ju pitala da ispravim, no nije mi dala, njenjenje bitch, i dok drugi imaju po 4 šanse da isprave ja nisam imala ni jednu kao i uvijek. Zar izgledam tako loše i umobolno i poremećeno i nepristojno i neprikladno? Ne.
Želite li nazvati moju majku i objasniti joj činjenicu da idem u gimnaziju? I da nije tako lako?
I onda kažeš volim te, samo da vidiš kako će se dalje odvijati radnja, ili ne? Jesi li zbilja zaljubljena? Jer izgleda kao da ti je sram, znaš? I nikada ne ću shvatiti zašto se ljudi miješaju tamo gdje ne treba -.-''
Možda neću biti divna i krasna, kao zvijeri iz basna ali će me zato ljudi zaustavljati na hodnicima da me pohvale zbog moje famozne xD uloge u božićnoj priredbi, ipak sam ja SuperStar xD,(btw nisam se blamirala u petama erm noott!xD). I onda klasična budala (ja) kaže, usred pozornice,:“Ma koji kurac?“ i kao ne shvaćam da mikrofon stoji pokraj mene -.-'' profesorice pritom poklopile usta, a ja ow šit xD
Mislim da živim za nastupe i listove pročitanih knjiga, zbog onih radosnih misli nakon.
Kao što ne znam zašto kad se god šetam s „muškarcem“ uvije završimo na groblje, ali ono UVIJEK. Morbidno…
Ja mrzim ljude jer su mi oteli sve što nisam nikad imala.
-to sam napisala kad mi je bilo 12.
Za novu, skoro svi će glumiti odrasle osobe i narasti će koju godinu. Ovo je doba kada prvi put ugledamo pijetlova jaja i osjetimo ga u nama. No ja ne ću. Ja sam ovako sretna, veoma.
U subotu sam bila vani. U mobitelu piše: 22.12.2008.godine 24:7 Green je osjetila što je zapravo ljubav. Je li to bila stvarnost? Da li ljubiš i ti?
Ne. Da. Ne znam!
„Vi ste zajedno?“ – upitao nas je prolaznik.
„Ne, mi dolazimo odvojeno.“ – brzo sam odgovorila, stajao je pored mene, nije rekao da, nije rekao ne.
Stanje: zbunjeno do kraja.
Sluša: ne slušam, pizdim skroz
Misli: vatafaka??!!!!!
Kao što ne znam zašto padam fiziku i kako je dobro dijete (xD) poput mene koje je svih 8 godina njenog dosadašnjeg školovanja prolazila s 5, i kako sad ovo nije ni za 4. Ali nije bitno. Ova iz fizike me i onako ne voli, prije mjesec dana sam ju pitala da ispravim, no nije mi dala, njenjenje bitch, i dok drugi imaju po 4 šanse da isprave ja nisam imala ni jednu kao i uvijek. Zar izgledam tako loše i umobolno i poremećeno i nepristojno i neprikladno? Ne.
Želite li nazvati moju majku i objasniti joj činjenicu da idem u gimnaziju? I da nije tako lako?
I onda kažeš volim te, samo da vidiš kako će se dalje odvijati radnja, ili ne? Jesi li zbilja zaljubljena? Jer izgleda kao da ti je sram, znaš? I nikada ne ću shvatiti zašto se ljudi miješaju tamo gdje ne treba -.-''
Možda neću biti divna i krasna, kao zvijeri iz basna ali će me zato ljudi zaustavljati na hodnicima da me pohvale zbog moje famozne xD uloge u božićnoj priredbi, ipak sam ja SuperStar xD,(btw nisam se blamirala u petama erm noott!xD). I onda klasična budala (ja) kaže, usred pozornice,:“Ma koji kurac?“ i kao ne shvaćam da mikrofon stoji pokraj mene -.-'' profesorice pritom poklopile usta, a ja ow šit xD
Mislim da živim za nastupe i listove pročitanih knjiga, zbog onih radosnih misli nakon.
Kao što ne znam zašto kad se god šetam s „muškarcem“ uvije završimo na groblje, ali ono UVIJEK. Morbidno…
Ja mrzim ljude jer su mi oteli sve što nisam nikad imala.
-to sam napisala kad mi je bilo 12.
Za novu, skoro svi će glumiti odrasle osobe i narasti će koju godinu. Ovo je doba kada prvi put ugledamo pijetlova jaja i osjetimo ga u nama. No ja ne ću. Ja sam ovako sretna, veoma.
U subotu sam bila vani. U mobitelu piše: 22.12.2008.godine 24:7 Green je osjetila što je zapravo ljubav. Je li to bila stvarnost? Da li ljubiš i ti?
Ne. Da. Ne znam!
„Vi ste zajedno?“ – upitao nas je prolaznik.
„Ne, mi dolazimo odvojeno.“ – brzo sam odgovorila, stajao je pored mene, nije rekao da, nije rekao ne.
Stanje: zbunjeno do kraja.
Sluša: ne slušam, pizdim skroz
Misli: vatafaka??!!!!!
Jebem ti subotu bez "onih" stvari.
I u onoj mračnoj tišini s onom malom, nevidljivom, stvarčicom vučeš crte po svom tijelu. I odmah prvi dan sjebeš svoju čistu pidžamu.
Jer cijeli tjedan čekaš subotu, „onaj zagrljaj“ , kojeg na kraju ni neće biti, jer ne smiješ van.
Jer moja (GLUPA, STARA, NEK IDE U PIČKU MATERINU, KURAC JOJ SE ZGADIO, PORKO DIO, NEK IDE U KURAC, WAAAA! KOKOŠ.) draga mamica kaže da su se dogovorile da do polugodišta ne smije van (MOLIM? O_O“ KAAAD?)
I onda je slijedio onaj najgori „Zašto ne?“ u mom životu. Jer je mogao ostati u SLO na koncertu, jer nije ostao u kp, jer je došao samo zbog mene do ovdje samo da se vidimo.
Sad imam pravo osijecati se kao govno, mizerno i jadno, osušeno govno. (yeey) Jer je on došao samo zbog mene, a ja nesmjem van.
Imam filing da više neće biti ono joj baš sam našao najbolju curu in d junivers.
Možda jer mi ne odgovara već pola sata. Jer znam da će se opit ko svinja, jer znam. Jer znam da oboje volimo gucnuti ponekad, jer smo se upoznali dok smo gucnuli, a godinu kasnije i smotali se do kraja kad smo bili gucnuti.
Nisam nikad mislila da ti do nekog može toliko stati, no tako je.
A ja sam opet sjebala stvar, jer jednostavno jesam. JER JE GREEN PO 100-TI PUT SJEBALA STVAR. Sad se možete radovati.
Čak se prošle subote ni nije opila, ali je zato dovoljno pušila. Danas će opet čekati da svi zaspu, da se zaključa u wc i pošteno popuši.
Jer (SRANJE SRANJ SRANJE SRANJE !!!!!!!) sve će bit oky.
Green se nije smjela zaljubiti, ni nije smjela razvući usnice u osmjeh kada je dobila poruku volim te, a ona odgovorila i ja tebe. Ufa.
Ovo nije fora, ovo nije nimalo fora.
Kad pogledam bila sam sretna i jučer i prekjučer i onaj dan kad sam se napušila prije škole. Bila sam dobro. Sad više ne znam.
Ne znam koliko ovaj post ima smisla, mah ne, nema. Čudno, nakon 4 mjeseca neprestanih izlaska, subota je, a ti ostaješ doma. U kutu svoje sobe, iako ne vidiš ništa, brišeš ono učinjeno.
Mislim da nisam jedina kome ovaj jer ide na krac.
Sad mogu reći da sam ga sjebala, kojeg po redu? četvrti? I to samo u 3 mjeseca. Ne, ovaj put sam sjebala i sebe i njega, jer ga čekam već gotovo godinu dana. heh. I ne mogu reći jebiga, jer nije tako...
I da, previše dramatiziram (40 min i još nije odgovorio) i da, sada mogu reći jebiga.
green eyed disaster (
:D
oduvijek sam voljela glumiti da sam sretna.
Jer cijeli tjedan čekaš subotu, „onaj zagrljaj“ , kojeg na kraju ni neće biti, jer ne smiješ van.
Jer moja (GLUPA, STARA, NEK IDE U PIČKU MATERINU, KURAC JOJ SE ZGADIO, PORKO DIO, NEK IDE U KURAC, WAAAA! KOKOŠ.) draga mamica kaže da su se dogovorile da do polugodišta ne smije van (MOLIM? O_O“ KAAAD?)
I onda je slijedio onaj najgori „Zašto ne?“ u mom životu. Jer je mogao ostati u SLO na koncertu, jer nije ostao u kp, jer je došao samo zbog mene do ovdje samo da se vidimo.
Sad imam pravo osijecati se kao govno, mizerno i jadno, osušeno govno. (yeey) Jer je on došao samo zbog mene, a ja nesmjem van.
Imam filing da više neće biti ono joj baš sam našao najbolju curu in d junivers.
Možda jer mi ne odgovara već pola sata. Jer znam da će se opit ko svinja, jer znam. Jer znam da oboje volimo gucnuti ponekad, jer smo se upoznali dok smo gucnuli, a godinu kasnije i smotali se do kraja kad smo bili gucnuti.
Nisam nikad mislila da ti do nekog može toliko stati, no tako je.
A ja sam opet sjebala stvar, jer jednostavno jesam. JER JE GREEN PO 100-TI PUT SJEBALA STVAR. Sad se možete radovati.
Čak se prošle subote ni nije opila, ali je zato dovoljno pušila. Danas će opet čekati da svi zaspu, da se zaključa u wc i pošteno popuši.
Jer (SRANJE SRANJ SRANJE SRANJE !!!!!!!) sve će bit oky.
Green se nije smjela zaljubiti, ni nije smjela razvući usnice u osmjeh kada je dobila poruku volim te, a ona odgovorila i ja tebe. Ufa.
Ovo nije fora, ovo nije nimalo fora.
Kad pogledam bila sam sretna i jučer i prekjučer i onaj dan kad sam se napušila prije škole. Bila sam dobro. Sad više ne znam.
Ne znam koliko ovaj post ima smisla, mah ne, nema. Čudno, nakon 4 mjeseca neprestanih izlaska, subota je, a ti ostaješ doma. U kutu svoje sobe, iako ne vidiš ništa, brišeš ono učinjeno.
Mislim da nisam jedina kome ovaj jer ide na krac.
Sad mogu reći da sam ga sjebala, kojeg po redu? četvrti? I to samo u 3 mjeseca. Ne, ovaj put sam sjebala i sebe i njega, jer ga čekam već gotovo godinu dana. heh. I ne mogu reći jebiga, jer nije tako...
I da, previše dramatiziram (40 min i još nije odgovorio) i da, sada mogu reći jebiga.
green eyed disaster (
:D
oduvijek sam voljela glumiti da sam sretna.
Green, trgni se iz sna i učini nešto, prije nego li je prekasno…
Jer ovo više nisam ja. Gubim se, u mraku, bojim se otvoriti oči, znati gdje se nalazim.
Gledam se u ogledalu. No ono nisam ja, pokušavam gledati dublje, dublje u svoje oči, no ne vidim ništa, plitko, kao da ne pripadaju nikom.
Možda nekom kome su nevinost istrgali zubima?
Ma ne, ma možda i da. Više ni nema ono malo zelene radosti u njima. Jednostavno ovo više nisam ja. Jer sam postala sve što sam oduvijek mrzila i prezirala. Ma zapravo ni ne znam što sam.
Želim se samo zahvaliti Shelly za inspiraciju za ovu pjesmicu:
Lišće mog postojanja…
Znaš, jesen je.
Brojim lišće na kućnom pragu,
Brojim osjećaje nikad izrečene, nikad podijeljene.
Jer je ponekad bolje šutjeti nego reći,
Sve izgubiti.
Da, samo prijateljstvo,
Prijateljstvo najboljeg prijatelja.
No, ja sam tu.
U tišini, sjedim na lišću.
Dođi, moći ćemo sjediti zajedno,
Kao i nekad u našim snovima.
Dođi, zaboraviti ćemo godine,
Kao i nekad u našim snovima.
Inače uopće ne pišem pjesme, ali bila sam nekako inspirirana u zadnjih par dana ^^ heh.
Hvala, za inspiraciju, jer je to ona pjesma koja je pokrenula stvar između mene i njega, jer tad nakon mojih promucalih stihova sve je postalo drugačije, jer je ova pjesma počela pisati bajku: "Bili jednom davno,iza sedam gora i sedam zalaska sunca..."
Bajku u kojoj ja živim, i laganini mi ovi pizdeki u trbuhu idu na kurac. Glupa ljubav, a ono kad ga vidiš tebi ravno O.o
mah nije, ili je? buh.
*I znate šta? Radujte se, jer sam već jednom napisala post bez onog djela poljubila sam...xD
Gledam se u ogledalu. No ono nisam ja, pokušavam gledati dublje, dublje u svoje oči, no ne vidim ništa, plitko, kao da ne pripadaju nikom.
Možda nekom kome su nevinost istrgali zubima?
Ma ne, ma možda i da. Više ni nema ono malo zelene radosti u njima. Jednostavno ovo više nisam ja. Jer sam postala sve što sam oduvijek mrzila i prezirala. Ma zapravo ni ne znam što sam.
Pa zato čvrsto odlučujem, a ovog ću se strogo držati, obećajem :
*Ne ću više pušiti, ništa, ma baš ništa što god to značilo, jer pretjerujem, zbilja, trošim pare bez veze, mah samo preko tjedna ne ću obećajem :D
Jer se gadim sama sebi, jer je to tako, ali ne smjem više, oky, to govorim već 2 god, ali sad presajem definitivno.
*Ne ću toliko piti kad idem vani, neću jer onda radim sranja, jer onda mi se sutradan ljudi smiju, a ja ne znam zašto. Jer nije da se baš štedim-rekli su.
*Ne ću opet sjebati stvar,jer ću naučiti voljeti nekog,jer ću naučiti reći volim te,jer ne želim sve opet izgubiti.
*Ne ću lagati roditeljima, ne toliko da bude ono :“e mama idem ja đir po naselju.“ U prijevodu:“e mama idem se ja opijat na drugom kraju grada.“
Ni neću, dok smdim na daljinu po raznim travama i alkoholu, reći: „mah, niš bile smo na kavu i full smo se raspričale.“ A ona zna da nije tako, ali mi vjeruje jer ne želi vidjeti istinu.
Mah lažem,nastaviti ću im pričati gluposti ,pozitivno je lagati ponekad.
*Ne ću više misliti pink lajk, jer ovo nisam ja, ovo što cvjeta na samu pomisao na….lalalal.. xD.. nisam ja >.<
*Popraviti ću sve ocjene;
naučiti ću fiziku jer imam samo neka 3 komada,i onog jednog pizdeka iz informatike,
ići ću na instrukcije iz mat, jer nam je pofa bila model pa si je malko umislila, aha bila je model prije nego joj je počela visjeti koža sa lica, jer ona neće reći oky ne kužiš, objasnim ti, oky ne kužiš i šta sad? Jebe mi se.Učiti ću latinski, pa što zapamtim zapamtim…
i pokušati ću poći sa 4 (bwahahahahahahaah)
*Ići ću ranije spavati, raditi korisnije stvari, hraniti se zdravo, piti puno vode, doći ispod 50, upisati se na yogu, i imati jedan dan samo za sebe, jer mi treba, dugo nisam pričala sa Green.
*Mah, i takooo…sigurna sam da sam još nešto izostavila
Jer, ovo je samo da sebi i drugima dokažem da i ja mogu i da se ne sjebem do kraja…
*Ne ću više pušiti, ništa, ma baš ništa što god to značilo, jer pretjerujem, zbilja, trošim pare bez veze, mah samo preko tjedna ne ću obećajem :D
Jer se gadim sama sebi, jer je to tako, ali ne smjem više, oky, to govorim već 2 god, ali sad presajem definitivno.
*Ne ću toliko piti kad idem vani, neću jer onda radim sranja, jer onda mi se sutradan ljudi smiju, a ja ne znam zašto. Jer nije da se baš štedim-rekli su.
*Ne ću opet sjebati stvar,jer ću naučiti voljeti nekog,jer ću naučiti reći volim te,jer ne želim sve opet izgubiti.
*Ne ću lagati roditeljima, ne toliko da bude ono :“e mama idem ja đir po naselju.“ U prijevodu:“e mama idem se ja opijat na drugom kraju grada.“
Ni neću, dok smdim na daljinu po raznim travama i alkoholu, reći: „mah, niš bile smo na kavu i full smo se raspričale.“ A ona zna da nije tako, ali mi vjeruje jer ne želi vidjeti istinu.
Mah lažem,nastaviti ću im pričati gluposti ,pozitivno je lagati ponekad.
*Ne ću više misliti pink lajk, jer ovo nisam ja, ovo što cvjeta na samu pomisao na….lalalal.. xD.. nisam ja >.<
*Popraviti ću sve ocjene;
naučiti ću fiziku jer imam samo neka 3 komada,i onog jednog pizdeka iz informatike,
ići ću na instrukcije iz mat, jer nam je pofa bila model pa si je malko umislila, aha bila je model prije nego joj je počela visjeti koža sa lica, jer ona neće reći oky ne kužiš, objasnim ti, oky ne kužiš i šta sad? Jebe mi se.Učiti ću latinski, pa što zapamtim zapamtim…
i pokušati ću poći sa 4 (bwahahahahahahaah)
*Ići ću ranije spavati, raditi korisnije stvari, hraniti se zdravo, piti puno vode, doći ispod 50, upisati se na yogu, i imati jedan dan samo za sebe, jer mi treba, dugo nisam pričala sa Green.
*Mah, i takooo…sigurna sam da sam još nešto izostavila
Jer, ovo je samo da sebi i drugima dokažem da i ja mogu i da se ne sjebem do kraja…
Želim se samo zahvaliti Shelly za inspiraciju za ovu pjesmicu:
Lišće mog postojanja…
Znaš, jesen je.
Brojim lišće na kućnom pragu,
Brojim osjećaje nikad izrečene, nikad podijeljene.
Jer je ponekad bolje šutjeti nego reći,
Sve izgubiti.
Da, samo prijateljstvo,
Prijateljstvo najboljeg prijatelja.
No, ja sam tu.
U tišini, sjedim na lišću.
Dođi, moći ćemo sjediti zajedno,
Kao i nekad u našim snovima.
Dođi, zaboraviti ćemo godine,
Kao i nekad u našim snovima.
Inače uopće ne pišem pjesme, ali bila sam nekako inspirirana u zadnjih par dana ^^ heh.
Hvala, za inspiraciju, jer je to ona pjesma koja je pokrenula stvar između mene i njega, jer tad nakon mojih promucalih stihova sve je postalo drugačije, jer je ova pjesma počela pisati bajku: "Bili jednom davno,iza sedam gora i sedam zalaska sunca..."
Bajku u kojoj ja živim, i laganini mi ovi pizdeki u trbuhu idu na kurac. Glupa ljubav, a ono kad ga vidiš tebi ravno O.o
mah nije, ili je? buh.
*I znate šta? Radujte se, jer sam već jednom napisala post bez onog djela poljubila sam...xD
Halloween!
Erm. Ondak. Da krenemo od samog početka.
Onda, ženska se šišala ^^
Heh, onako malo stepenasto i crveni pramenovi koji su nekih 5 cm dulji od ostale kose. Stavila bi sliku ali unatoč mojim pokušajima nisam uspjela slikati sebe da se sve vidi kako trea. Ali nvm.
Sad ima samo („samo“) za ispravit dvije jedinice (aha, i nakon trećeg puta što je pisala jedonote isti ispit iz fizike opet je dobila 1) i par dvojki. Heh.
I onda ono od jučer. Halloween. Sta ste vi radili? Erm.
Iako sam rekla da ne ću:
*piti nešto alkoholno, barem ne do granice da budem mrtva pijana
*pušiti dvobojne štapiće
*pušiti općenito nešto što ti može narasti u vrtu
*pustiti da me netko muško dodiruje
*pustit nekog da mi gurne jezik u usta
*vratiti se doma i ne znati za sebe, samo se baciti na krevet i zaspati
I znate sta je na kraju bilo?!
*Bila sam pijana ko pička. Lajk „Omg. Je to moguće? Ja vidim duplo? Ma ne daj! To ti se samo čini.“ Ništa nisam čula, ma zapravo samo malo. Heh. Doslovno sam visjela na mom prijatelju, koji je, kako slike govore, bio mrtav kao ja XD. Ali sam ja možda kriva da je Tekila Bum tako dobra?! Yummy! I wisky kola, ali tekila bum vise. :D
*I dobro hajde. Gdje se pije tamo se i puši. Huhy. Puši se ne gledajući što se puši i što ti to stalno ispada iz ruke. XD
*Ali vrhunac večeri je bilo kad sam zabrijala sa najboljim prijateljem. XD i osjetila na njegovim usnicama radost i ispunjenost. Oky, hajde i ja sam bila hepi. Ma ne zapravo, mogu reci da smo se tipo mazili cjelu večer. Ali nije bitno. *ostalo cenzurirano*
Aha. Ma znam da mu se sviđam. I on se meni valjda* sviđa, i on valjda zna da mi se sviđa. Ali. Ali.
Godine su uvijek tu. Tako da…ono. Opet ništa od toga. Je puno 6 god razlike?
Ma znala sam da ce se to dogoditi kad-tad. Bilo je samo pitanje kad ćemo se zajedno pošteno napiti.
Ispred moje kuće:
A jebiga. Neće biti ništa.
Nah.
Šteta, a ja sam se već ufurala :D
*Kad sam došla doma mamica se neš derala. Ne znam točno što. Nisam čula, a i bolio me kurac, a i bila sam umorna, a i nisam bogla verovat za ono.
*zaključak: Ja i on smo jako loši. A i svi ostali koji su bili u onom stanu ispod zemlje su loši.
I da. Malo u zakašnjenju ali nije bitno ;)
Happy Halloween!!!
***e. a zašto moji postovi se uvijek vrte oko toga da sam poljubila nekog. Mah. Baš sam loša.
Onda, ženska se šišala ^^
Heh, onako malo stepenasto i crveni pramenovi koji su nekih 5 cm dulji od ostale kose. Stavila bi sliku ali unatoč mojim pokušajima nisam uspjela slikati sebe da se sve vidi kako trea. Ali nvm.
Sad ima samo („samo“) za ispravit dvije jedinice (aha, i nakon trećeg puta što je pisala jedonote isti ispit iz fizike opet je dobila 1) i par dvojki. Heh.
I onda ono od jučer. Halloween. Sta ste vi radili? Erm.
Iako sam rekla da ne ću:
*piti nešto alkoholno, barem ne do granice da budem mrtva pijana
*pušiti dvobojne štapiće
*pušiti općenito nešto što ti može narasti u vrtu
*pustiti da me netko muško dodiruje
*pustit nekog da mi gurne jezik u usta
*vratiti se doma i ne znati za sebe, samo se baciti na krevet i zaspati
I znate sta je na kraju bilo?!
*Bila sam pijana ko pička. Lajk „Omg. Je to moguće? Ja vidim duplo? Ma ne daj! To ti se samo čini.“ Ništa nisam čula, ma zapravo samo malo. Heh. Doslovno sam visjela na mom prijatelju, koji je, kako slike govore, bio mrtav kao ja XD. Ali sam ja možda kriva da je Tekila Bum tako dobra?! Yummy! I wisky kola, ali tekila bum vise. :D
*I dobro hajde. Gdje se pije tamo se i puši. Huhy. Puši se ne gledajući što se puši i što ti to stalno ispada iz ruke. XD
*Ali vrhunac večeri je bilo kad sam zabrijala sa najboljim prijateljem. XD i osjetila na njegovim usnicama radost i ispunjenost. Oky, hajde i ja sam bila hepi. Ma ne zapravo, mogu reci da smo se tipo mazili cjelu večer. Ali nije bitno. *ostalo cenzurirano*
„Pikkolina šta je?“-pitao me.
Aha. Ma znam da mu se sviđam. I on se meni valjda* sviđa, i on valjda zna da mi se sviđa. Ali. Ali.
Godine su uvijek tu. Tako da…ono. Opet ništa od toga. Je puno 6 god razlike?
Ma znala sam da ce se to dogoditi kad-tad. Bilo je samo pitanje kad ćemo se zajedno pošteno napiti.
Ispred moje kuće:
„Te špiuniraju tvoji odavde?“-upitno me pogledao.
„Ne.“-odgovorila sam, pritom je svoje usnice priljubio mojima.
„Ne.“-odgovorila sam, pritom je svoje usnice priljubio mojima.
A jebiga. Neće biti ništa.
Nah.
Šteta, a ja sam se već ufurala :D
*Kad sam došla doma mamica se neš derala. Ne znam točno što. Nisam čula, a i bolio me kurac, a i bila sam umorna, a i nisam bogla verovat za ono.
*zaključak: Ja i on smo jako loši. A i svi ostali koji su bili u onom stanu ispod zemlje su loši.
I da. Malo u zakašnjenju ali nije bitno ;)
Happy Halloween!!!
***e. a zašto moji postovi se uvijek vrte oko toga da sam poljubila nekog. Mah. Baš sam loša.
mwa?
Danas sam tražila svoje ožiljke. Pokušala sam se prisjetiti starih osjećaja. U potrazi za prošlošću pronašla sam mnoge zaboravljene osobe. Njih.
U nevjerici pogledavam svoj odraz u zrcalu, pomalo bojažljivo, pomalo tiho. Pitam se samo što se to skriva iza onih crnih našminkanih očiju, ispod lažnog smješka, ispod one kose koja me toliko označuje. Jedinstvenost. Tko je to?
Kad sam se ja pretvorila u ovo? U ovo niša što sam danas?
Neki dan sam na zidu svoje prijateljice pronašla natpis na kojem piše da me neki lik voli. Neki. Znam ja tko je. U susjednoj sobi bilo je svašta sa njenim bratom, ali opet ništa.
Upravo slušam od MCR-mama, nije da sam fan ali to me podsijeca na nju. Na moju prijateljicu, koju upravo gubim ili možda ne. Heh, my little emo friend. Ljudi ti nedostaju tek kada ih izgubiš, tek kad shvatiš koliko su ti oni zapravo važni.
Jučer sam zabrijala sa gotičarom, u parkiću ispred moje kuće, gdje sam se igrala kad sam bila malena. Da, rastem. Ali glupa sam, jer sam mogla reći ne.
Pitao me: 'Te mogu poljubit?'
A ja: 'Pitaš me ako hoću da zabrijemo? O.o'
A on:' Pa ono…da..'
A mogla sam reći ne, ali sam samo rekla:'E a ti si meni ništa, ja to radim samo zato jer mi te je žao. Karitas ne?'
I onda bla bla bla... heh
A rekao mi je da mu se sviđam, a ja sam samo dodala i šta sad? I produžila korak. Čak je rekao da ga fizički privlačim, samo sam se glasno nasmijala, onaj iskren smijeh.
Ma zapravo, ne znam ni zašto to pišem ovdje.
Barem se sad mogu ponosit s tim da sam poljubila gotičara XD.
Ocjene su mi loše za popizdit, ne znam zašto. Nikad nisam dobila toliko dvojki i jedinica u gotovo ni dva mjeseca. I moram napravit nešto s tim. Ne mogu se samo tako sjebat! Zbog nečega što ni sama ne znam što je.
Ali zapravo, tko sam ja?
Ovo ili se samo skrivam?
Ja sam Maura, dijete čije ime znači vjetar.
U nevjerici pogledavam svoj odraz u zrcalu, pomalo bojažljivo, pomalo tiho. Pitam se samo što se to skriva iza onih crnih našminkanih očiju, ispod lažnog smješka, ispod one kose koja me toliko označuje. Jedinstvenost. Tko je to?
Kad sam se ja pretvorila u ovo? U ovo niša što sam danas?
Neki dan sam na zidu svoje prijateljice pronašla natpis na kojem piše da me neki lik voli. Neki. Znam ja tko je. U susjednoj sobi bilo je svašta sa njenim bratom, ali opet ništa.
Upravo slušam od MCR-mama, nije da sam fan ali to me podsijeca na nju. Na moju prijateljicu, koju upravo gubim ili možda ne. Heh, my little emo friend. Ljudi ti nedostaju tek kada ih izgubiš, tek kad shvatiš koliko su ti oni zapravo važni.
Jučer sam zabrijala sa gotičarom, u parkiću ispred moje kuće, gdje sam se igrala kad sam bila malena. Da, rastem. Ali glupa sam, jer sam mogla reći ne.
Pitao me: 'Te mogu poljubit?'
A ja: 'Pitaš me ako hoću da zabrijemo? O.o'
A on:' Pa ono…da..'
A mogla sam reći ne, ali sam samo rekla:'E a ti si meni ništa, ja to radim samo zato jer mi te je žao. Karitas ne?'
I onda bla bla bla... heh
A rekao mi je da mu se sviđam, a ja sam samo dodala i šta sad? I produžila korak. Čak je rekao da ga fizički privlačim, samo sam se glasno nasmijala, onaj iskren smijeh.
Ma zapravo, ne znam ni zašto to pišem ovdje.
Barem se sad mogu ponosit s tim da sam poljubila gotičara XD.
Ocjene su mi loše za popizdit, ne znam zašto. Nikad nisam dobila toliko dvojki i jedinica u gotovo ni dva mjeseca. I moram napravit nešto s tim. Ne mogu se samo tako sjebat! Zbog nečega što ni sama ne znam što je.
Ali zapravo, tko sam ja?
Ovo ili se samo skrivam?
Ja sam Maura, dijete čije ime znači vjetar.
Procitajte prvo predzadnji post pa cete shvatiti.
bojim se zbog onog jucer.
bojm se tog covjeka.
bojim se svega sto je u stanju uciniti za mene.
bojim se zbog onog sta mi moze napraviti.
bojim se. puno, previse.
osjecam se zarobljenom.
kao da u svakom trenu zna sta ja radim i kako se osjecam.
upravo mi je poslao poruku, nemoj se bojati.
plasi me to. zelim pobjeci. nestati.
bojm se tog covjeka.
bojim se svega sto je u stanju uciniti za mene.
bojim se zbog onog sta mi moze napraviti.
bojim se. puno, previse.
osjecam se zarobljenom.
kao da u svakom trenu zna sta ja radim i kako se osjecam.
upravo mi je poslao poruku, nemoj se bojati.
plasi me to. zelim pobjeci. nestati.
Samo jos jedna malena Lolytica?
slusam evanescence, to i samo moze opisat moje duhovno stanje.
sad bih trebala krenut.
rekao je da me ceka doma, ali da nije sam. rekao je da ce drugi shavtiti.
pobogu ja ne shvacam.
koliko ima godina?
koliko imam ja godina?
hocemo li se poseviti. ne znam. molim boga da ne.
ceka me u svojoj sobi. rekao je da osijetim di mu je sestra. i da ona uopce nema veze. ahh.
ne nije to onaj od prije.
ovo je netko drugi.
nikad pricala s njim, nije lijep, ijako bi netko ubio za njega.
zasto idem? ne znam. to je mozda samo utjecaj drugih? ili samo utjecaj knjige Melissa P. sto poteza četkom prije spavanja
ovo nije normalno. rekao je da se ne trebam bojati.
a bojim se, previse.
ali moram ic.
znam da moram. a sta sa godinama? mozda ovaj put i nece imati veze.
no, zelim li ja to uopce? ne. idem sao da bi bio sretan.
znam da sam glupa.
u svakom slucaju ja volim biti djete. i nadam se da ce sve biti oky.
nadam se. pitam se samo stp je vidio na meni. i zasto sam ga ja pitala ako mogu doc do njega, jer ono dopisivanje preko neta nema smisla?
post nemam vremena procitat jos jednom, zurim se.
zurim se nepoznatom covjeku. koji je.
bit ce sve ok (znam da nece) nikolina ce me ubit ako ne dodem na njen rođendan. znam da hoce. ali ja ipak idem. znam da ne bih smjela.
volim vas skoro pa sve.
sutra mozda nece biti sve isto. nadam se tomu. bojim se tome.
idem, nestajem.
hocu li ja jos uvijek biti djete nakon ovog danas?
sad bih trebala krenut.
rekao je da me ceka doma, ali da nije sam. rekao je da ce drugi shavtiti.
pobogu ja ne shvacam.
koliko ima godina?
koliko imam ja godina?
hocemo li se poseviti. ne znam. molim boga da ne.
ceka me u svojoj sobi. rekao je da osijetim di mu je sestra. i da ona uopce nema veze. ahh.
ne nije to onaj od prije.
ovo je netko drugi.
nikad pricala s njim, nije lijep, ijako bi netko ubio za njega.
zasto idem? ne znam. to je mozda samo utjecaj drugih? ili samo utjecaj knjige Melissa P. sto poteza četkom prije spavanja
ovo nije normalno. rekao je da se ne trebam bojati.
a bojim se, previse.
ali moram ic.
znam da moram. a sta sa godinama? mozda ovaj put i nece imati veze.
no, zelim li ja to uopce? ne. idem sao da bi bio sretan.
znam da sam glupa.
u svakom slucaju ja volim biti djete. i nadam se da ce sve biti oky.
nadam se. pitam se samo stp je vidio na meni. i zasto sam ga ja pitala ako mogu doc do njega, jer ono dopisivanje preko neta nema smisla?
post nemam vremena procitat jos jednom, zurim se.
zurim se nepoznatom covjeku. koji je.
bit ce sve ok (znam da nece) nikolina ce me ubit ako ne dodem na njen rođendan. znam da hoce. ali ja ipak idem. znam da ne bih smjela.
volim vas skoro pa sve.
sutra mozda nece biti sve isto. nadam se tomu. bojim se tome.
idem, nestajem.
hocu li ja jos uvijek biti djete nakon ovog danas?
Ljubav? Postoji li ona?
Inspirirana jučerašnjim osjećajima, koje sam pronašla u kući moje prijateljice, pišem vam ovo:
Ne znam što se dogodilo. Kako sam dospjela tamo. I zašto nisam znala dali sam živa ili ako samo lebdim u nekom paralelnom svijetu.
Bilo je tiho, iako je glazba bila na najglasnije. Sjedio je sam. Ne znam zašto sam ga primijetila.
Možda zbog karirane košulje? Možda zbog meke do ramena duge crne kose?
Ne znam.
Osijecala sam se čudno, ali i lijepo. Pogledi su nam se za čas susreli, sasvim slučajno, rekli bi.
Sjedila sam pokraj njega.
Osjećala sam njegovu toplinu, nije me bilo stid pokazati što mogu, a prekriti što ne mogu. No nisam.
Zašto?
Ne znam. Sviđa mi se kad netko govori o stvarima koje voli, koje ga inspiriraju, koje boje njegov život veselim bojama života. U ovom slučaju to su bili fotoaparati i umjetnička fotografija. Nisam željela prekinut „njegovo pametovanje“, koje ja i ne bih nazvala pametovanjem.
Ali nisam rekla da nije bilo ničeg.
Dugo se nisam ovako osjećala.
Ovako, nekako sretnom.
Ako vam kažem da još uvijek imam onaj debilan osmjeh na licu, što možete protumačiti?
Jesam se zaljubila?
Ne znam, valjda nisam.
Može li se to nazvati samo fizičkom atrakcijom?
Em…aha…samo? O_O
U svakom slučaju našla sam čovjeka koji se zanima za mene i ima pravilan nos. Ne znam koliko je to bitno, ali inače je rijetko naći nekog tko ima donekle okej nos. Heh
Nisam se osjećala ovako već nekih 3 godine. Čovječe.
Sutra imam rođendan.
Petnaesti rođendan.
Koliko je to važno ne znam. Ali još ne mogu shvatiti da ja u ponedjeljak krećem u srednju i da sam si kupila ružičastu torbu, brutalno.
Al ajde, sad ću morat lagat da imam 16. XD
Ljigavo. Ljigava sam samoj sebi.
GAD. Inače nisam jedna od onih koja kad vidi dvoje kako se ljube na klupici kaže:“Ajoj. Kako su slatki.“
Ljubav?
Ja ne vjerujem u to.
I ja sam glupa jer si umišljam i jer previše mislim.
Ja volim sebe.
Sretan mi rođendan.
Ne znam što se dogodilo. Kako sam dospjela tamo. I zašto nisam znala dali sam živa ili ako samo lebdim u nekom paralelnom svijetu.
Bilo je tiho, iako je glazba bila na najglasnije. Sjedio je sam. Ne znam zašto sam ga primijetila.
Možda zbog karirane košulje? Možda zbog meke do ramena duge crne kose?
Ne znam.
Osijecala sam se čudno, ali i lijepo. Pogledi su nam se za čas susreli, sasvim slučajno, rekli bi.
Sjedila sam pokraj njega.
Osjećala sam njegovu toplinu, nije me bilo stid pokazati što mogu, a prekriti što ne mogu. No nisam.
Zašto?
Ne znam. Sviđa mi se kad netko govori o stvarima koje voli, koje ga inspiriraju, koje boje njegov život veselim bojama života. U ovom slučaju to su bili fotoaparati i umjetnička fotografija. Nisam željela prekinut „njegovo pametovanje“, koje ja i ne bih nazvala pametovanjem.
Ali nisam rekla da nije bilo ničeg.
Dugo se nisam ovako osjećala.
Ovako, nekako sretnom.
Ako vam kažem da još uvijek imam onaj debilan osmjeh na licu, što možete protumačiti?
Jesam se zaljubila?
Ne znam, valjda nisam.
Može li se to nazvati samo fizičkom atrakcijom?
Em…aha…samo? O_O
U svakom slučaju našla sam čovjeka koji se zanima za mene i ima pravilan nos. Ne znam koliko je to bitno, ali inače je rijetko naći nekog tko ima donekle okej nos. Heh
Nisam se osjećala ovako već nekih 3 godine. Čovječe.
Sutra imam rođendan.
Petnaesti rođendan.
Koliko je to važno ne znam. Ali još ne mogu shvatiti da ja u ponedjeljak krećem u srednju i da sam si kupila ružičastu torbu, brutalno.
Al ajde, sad ću morat lagat da imam 16. XD
Ljigavo. Ljigava sam samoj sebi.
GAD. Inače nisam jedna od onih koja kad vidi dvoje kako se ljube na klupici kaže:“Ajoj. Kako su slatki.“
Ljubav?
Ja ne vjerujem u to.
I ja sam glupa jer si umišljam i jer previše mislim.
Ja volim sebe.
Sretan mi rođendan.
PEACE LOVE & MENSTRUATION
Ne znam što da kažem. Što da napišem…
Ali nisam dugo napisala post pa ono mislim, radi reda…
Inače sry što me nije bilo neko vrijeme, ženska si zeznula komp, a tati se nije dalo ići po njega u susjedni grad…(kad je bio popravljen, mislim)
Moja je ulica nekad bila mirna i tiha, satima sam mogla na mom krovu slušati tišinu koja je njoj bivala. Nije mi bilo dosadno, naprotiv uživala sam u tome.
Nekad sam i ja imala puno kraću kosu, manje bujnu i sve ostalo.Stvari se mijenjaju…
No u zadnje vrijeme bas imam želju za neku promjenu, napraviti tatovažicu, probušiti uši ili nešto drugo (usnicu :D ), obojiti kosu ili je ošišati, no malo mi dođe žao.. ipak je ona moj ponos moje ja, ono što se vidi iz daleka.. hih
Znate koja je najgora stvar?
Kada znate da je netko zaljubljen u vas, već duže vrijeme (godinu dana lajk?) ali ne radi ništa po tom pitanju.
Pa vam se na kraju on počne sviđati. Iako nije vaš tip, al nešto vas u njemu privlači, možda samo misao na to da mu se ti sviđaš. Nije to ljubav, samo samo, ne znam što. No ipak kada se svi nađete ti mu baš ne znaš kako prići, što reći.
Danas sam trebala ići van, na tulum kod prijateljice, čak sam se radovala, no na kraju ništa od toga… njen je otac otkazao poslovni put..nah..
Ali uistinu sam čeznula za tim da probam lubenicu s vodkom.
Meni osobni zvuči vrlo dobro, ma zapravo što god imalo vodku meni zvuči fino.
Bolest, nema šta.
Da vam javim moja je maca P.J (Prugica Junior-imam i Prugicu..(znam, sad čete si mislit kako dajemo originalna imena mačkama..inače postoji i Prugica Junior Junior XD , zbilja…)
Rodila male mačiće, prije pun kurac vremena al znam da ne znate i da vas baš briga no ja cu to ipak napisat. I stavit dvije slikice O.o
D ja sam ljubitelj mačaka… maj luv.
Nakon 2 ili možda 3 godine što mrzim ljeto tek sam ga ove zavoljela. Iako nemam osjećaj da je ljeto, meni se sviđa biti ovako.
Ne raditi ništa, otići van popušiti nešto određeno ili popiti nešto neodređeno. Sviđa mi se to. Družiti se s ljudima koje volim, ležati na plaži dok sve izgleda tako nestvarno, plesati salsu s prijateljicom bez da znaš koji k radiš, ili ipak penjati se po željeznim skelama, ako se to može nazvati tako.
Radujem se.
Radujem se što ću sutra otići kod bake kao svake godine, pa me neće bit nekih tjedan dana. Da, dobro drago dijete.
Ali nisam dugo napisala post pa ono mislim, radi reda…
Inače sry što me nije bilo neko vrijeme, ženska si zeznula komp, a tati se nije dalo ići po njega u susjedni grad…(kad je bio popravljen, mislim)
Moja je ulica nekad bila mirna i tiha, satima sam mogla na mom krovu slušati tišinu koja je njoj bivala. Nije mi bilo dosadno, naprotiv uživala sam u tome.
Nekad sam i ja imala puno kraću kosu, manje bujnu i sve ostalo.Stvari se mijenjaju…
No u zadnje vrijeme bas imam želju za neku promjenu, napraviti tatovažicu, probušiti uši ili nešto drugo (usnicu :D ), obojiti kosu ili je ošišati, no malo mi dođe žao.. ipak je ona moj ponos moje ja, ono što se vidi iz daleka.. hih
Znate koja je najgora stvar?
Kada znate da je netko zaljubljen u vas, već duže vrijeme (godinu dana lajk?) ali ne radi ništa po tom pitanju.
Pa vam se na kraju on počne sviđati. Iako nije vaš tip, al nešto vas u njemu privlači, možda samo misao na to da mu se ti sviđaš. Nije to ljubav, samo samo, ne znam što. No ipak kada se svi nađete ti mu baš ne znaš kako prići, što reći.
Danas sam trebala ići van, na tulum kod prijateljice, čak sam se radovala, no na kraju ništa od toga… njen je otac otkazao poslovni put..nah..
Ali uistinu sam čeznula za tim da probam lubenicu s vodkom.
Meni osobni zvuči vrlo dobro, ma zapravo što god imalo vodku meni zvuči fino.
Bolest, nema šta.
Da vam javim moja je maca P.J (Prugica Junior-imam i Prugicu..(znam, sad čete si mislit kako dajemo originalna imena mačkama..inače postoji i Prugica Junior Junior XD , zbilja…)
Rodila male mačiće, prije pun kurac vremena al znam da ne znate i da vas baš briga no ja cu to ipak napisat. I stavit dvije slikice O.o
D ja sam ljubitelj mačaka… maj luv.
Nakon 2 ili možda 3 godine što mrzim ljeto tek sam ga ove zavoljela. Iako nemam osjećaj da je ljeto, meni se sviđa biti ovako.
Ne raditi ništa, otići van popušiti nešto određeno ili popiti nešto neodređeno. Sviđa mi se to. Družiti se s ljudima koje volim, ležati na plaži dok sve izgleda tako nestvarno, plesati salsu s prijateljicom bez da znaš koji k radiš, ili ipak penjati se po željeznim skelama, ako se to može nazvati tako.
Radujem se.
Radujem se što ću sutra otići kod bake kao svake godine, pa me neće bit nekih tjedan dana. Da, dobro drago dijete.
Hellow!
danas je suncano i ponovo je klima upaljena i ponovo je sve mracno.
danas smo vec 9.7. mogu rec da imam jos samo mjesec i pol praznika,
a sta sam ja napravila korisnog?
ponovo nista...doh. o.x
rekla sam da cu ovo ljeto radit negdije, ali nista.
da cu ic van i da cu se zabavljati i sve ostalo, ali opet nista.
da cu pisat, dovrsit neku 'pricu' do kraja, ali opet nista.
da cu ic na plazu(u hlad)a ne u more-ne volim to,ali opet nista,ostajem doma...i tako jos par stvari. ali odlucila sam se trgnuti i napraviti nesto korisno za sebe i mozda za svoje prijatelje.
i mislim da ovo postepeno prelazi u bolest, svaki post pa skoro svaki put i nova pozadina. gad.
isla bih ja danas lezat u hlad na plazi sa susjedom ali,ne mozemo, mozete si mislit zasto.. O_O"
hehe. al dobro ajde. mozemo rec da sam nekeko sretnija ili bolje receno olaksana jer sam se upisala u opcu. (smile*)
i moram priznati da se radujem , jer je to ipak nova skola, novi grad, puno novih ljudi, a ja volim sklapat nova prijateljstva i poznanja.
posto je to grad 'mladosti' moje stare, ona pozna svih, od uciteljice iz matematike, do one iz povijesti, do one iz njemackog(fala bogu da ja ne idem na to XD)
to ce bit malo glupavo,malo puno, zato sto ce bit : ajoj, pa ti si ona kcerka od one, (blabla bla) pa ja sam ti noj predavala (bla blabla)
ne volim to.
a ni ne volim kad me turisti zaustave na cesti i pitaju me gdije je nesto.
ja im obijasnim a oni skoro pa nikad ne shvate. jbt kazes im skrenite desno poslje stabla a oni produze naprijed.
oky, ja shvacam da mozda zive u velikim gradovima, ali wtf? sta neznaju na sto lici stablo?
ali dobro.
meow ,
slusam:sirenia
pijem:vodu XD
oprostite za ovako jadno javljanje
potrudit cu se da sljedece ne bude jednako tako
danas smo vec 9.7. mogu rec da imam jos samo mjesec i pol praznika,
a sta sam ja napravila korisnog?
ponovo nista...doh. o.x
rekla sam da cu ovo ljeto radit negdije, ali nista.
da cu ic van i da cu se zabavljati i sve ostalo, ali opet nista.
da cu pisat, dovrsit neku 'pricu' do kraja, ali opet nista.
da cu ic na plazu(u hlad)a ne u more-ne volim to,ali opet nista,ostajem doma...i tako jos par stvari. ali odlucila sam se trgnuti i napraviti nesto korisno za sebe i mozda za svoje prijatelje.
i mislim da ovo postepeno prelazi u bolest, svaki post pa skoro svaki put i nova pozadina. gad.
isla bih ja danas lezat u hlad na plazi sa susjedom ali,ne mozemo, mozete si mislit zasto.. O_O"
hehe. al dobro ajde. mozemo rec da sam nekeko sretnija ili bolje receno olaksana jer sam se upisala u opcu. (smile*)
i moram priznati da se radujem , jer je to ipak nova skola, novi grad, puno novih ljudi, a ja volim sklapat nova prijateljstva i poznanja.
posto je to grad 'mladosti' moje stare, ona pozna svih, od uciteljice iz matematike, do one iz povijesti, do one iz njemackog(fala bogu da ja ne idem na to XD)
to ce bit malo glupavo,malo puno, zato sto ce bit : ajoj, pa ti si ona kcerka od one, (blabla bla) pa ja sam ti noj predavala (bla blabla)
ne volim to.
a ni ne volim kad me turisti zaustave na cesti i pitaju me gdije je nesto.
ja im obijasnim a oni skoro pa nikad ne shvate. jbt kazes im skrenite desno poslje stabla a oni produze naprijed.
oky, ja shvacam da mozda zive u velikim gradovima, ali wtf? sta neznaju na sto lici stablo?
ali dobro.
meow ,
slusam:sirenia
pijem:vodu XD
oprostite za ovako jadno javljanje
potrudit cu se da sljedece ne bude jednako tako
